Vjerojatno ste već čuli za tvrdnju da nije dobro staviti sve jabuke u istu košaru. Pri tome se ne misli na to da na stol trebate staviti dvije – tri košare i po nekoliko jabuku unutra već da kada nešto radite onda pokušajte svoj posao diverzificirati. Što to zaista znači?
Ako sve nade polažete u jednu osobu ili jednog klijenta te svoje proizvode ili usluge prodajete isključivo tom poduzeću što će se dogoditi ako njima krene loše? Jeste li o tome razmišljali?
Zaključak je prilično jednostavan, kada tone firma za koju radite tonete i vi. Svjedoci smo da je u Hrvatskoj bilo dosta poduzeća koja su izgradila svoj biznis upravo poslujući s jednim ili dva klijenta. Sve je bilo super dok je klijent, za koje su ta poduzeća radila, bio redovan u plaćanju i dok im je išlo. Problemi su se „došuljali“ gotovo neprimjetno. Kada krene loše mislimo kako je to samo privremeno stanje i kako će biti bolje jer treba se nadati. No, ako ste poduzetnik nema puno mjesta nadanju, trebate biti fleksibilni, pratiti tržište i promjene koje se događaju. Kažu da se poduzetnik rađa, a menadžer postaje. Ima u tome dosta istine jer ono što pokreće poduzetnika su strast, energija, dovitljivost i cilj kojem stremi. Međutim, iako je to dovoljno u početcima nije dovoljno u kasnijoj fazi poduzeća gdje se očekuju neke druge vještine i drugačiji način razmišljanja. Poduzetnik iz ove priče se nadao da će ipak biti bolje i da će se problemi riješiti, nije ulagao u svoj posao na način da je tražio neke druge puteve plasiranja svojih proizvoda i usluga. Nije radio na svojim vještinama i promišljao strateški. Kada nam je dobro ne mislimo na ono loše što bi nam se moglo dogoditi, ali činjenica je da poduzetnik treba misliti unaprijed, ne samo zbog sebe već i zbog ljudi koje zapošljava. Htio to on ili ne odgovoran je ne samo za svoje poduzeće nego i za ljude koji rade za njega. Kada je klijent počeo propadati, propalo je i poduzeće iz ove priče. To je bila lančana reakcija.
Fokus samo na jedno tržište i samo na jednog klijenta nije dovoljan da biste uspjeli. Možda kratkoročno možete imati sjajne rezultate, ali ako ne potražite nove klijente i kupcem ne radite na novim proizvodima i uslugama, ne pratite tržište i ne usavršavate svoje vještine, dugoročno nećete profitirati i tada će vam biti krivi svi kojih se sjetite. Najčešći izgovor neuspjeha je loša gospodarska situacija, fokus samo na jednu djelatnost, nedostatak sreće itd. Nitko se ne pita što je mogao učiniti drugačije već se prihvaća loša situacija s konstatacijom da jednostavno nema izlaza. Izlaz uvijek postoji samo ako krenete dovoljno rano razmišljati o tome kuda idete, što su strateške smjernice vašeg poduzeća, što želite postići u kratkom roku i što je najvažnije što želite dugoročno? Hrvatski poduzetnici su uglavnom usmjereni na kratkoročne ciljeve gdje se rezultat može vidjeti odmah dok im je interes za dugoročnu održivost njihovih poduzeća u drugom planu što je jedan od većih problema. Kratkoročni ciljevi su poželjni, ali ne radimo 2-5 godina nego više od 30-40 i već sada trebamo razmišljati što bismo mogli postaviti kao naš dugoročni cilj, osobno i profesionalno.
Jedan od ciljeva svakako bi trebao biti stabilnost i profitabilnost našeg poduzeća koja se može postići jedino ako strateški razmišljamo i ne ograničavamo se samo na jednu osobu/klijenta/kupca, širimo svoje poduzeće na jedan promišljen i održiv način.
Autor: Ivana Radić