ISKORAK U BUDUĆNOST TEMELJI SE NA PODIZANJU SVIJESTI I SAMOPOUZDANJA KOD ŽENA
Razgovarali smo s doc. dr. Zilkom Spahić Šiljak, intelektualkom koja se bavi avangardnim temama roda, religije, ljudskih prava, politike, islama, i izgradnje mira, s višegodišnji iskustvom djelovanja u vladinom i nevladinom sektoru i akademskoj zajednici. Zilka je istraživačica na Stanford University, žena koja na prostorima Balkana već dva desetljeća aktualizira položaj žena i rodne ideologije. Gđa Spahić Šiljak u svojoj novoj knjizi Bosanski labirint aktualizira pitanje žena liderica, staklenog stropa tj. teme koje su još uvijek poprilično neistražene u svijetu,a posebno na našim balkanskim patrijarhalnim prostorima.
Žene moraju preuzeti odgovornost i tražiti promjene sustava, podupirati jedna drugu jer je to preduvjet za razvoj njihovog intelektualnog potencijala i kreativnosti, a time i samoga društva.
Zilka, povod za naš razgovor je nedavno održana konferencija U Sarajevu „Women in leadership summit“ na kojoj ste sudjelovali na panelu: Obrazovanje. Molim Vas upoznajte nas malo s Vašim radom? Čime se bavite odnosno što je Vaš fokus?
Bavim se pitanjima ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, feminizma, izgradnje mira i liderstva. Na tome radim zadnje dvije decenije i u okviru svog akademskog angažmana i aktivizma u nevladinom sektoru jer je za mene vrlo važno spajati akademski rad sa aktivizmom. S jedne strane propitujem intersekciju roda, religije i politike a s druge strane kulturološke i društvene norme i liderstvo žena i mladih. Zanima me na koji način kultura u širem smislu i religija u specifičnijem smislu utječu na rodne uloge, rodne režime u zemljama Balkana i kako se te sve reflektira na živote žena i obitelji.
Istraživačica ste na Stanford University, koje teme istražujete i što možete zaključiti?
U zadnje četiri godine sam se najviše bavila istraživanjem o kulturi, rodu i liderstvu u Bosni i Hercegovini i rezultati tog istraživanja nedavno su objavljeni u knjizi: Bosanski labirint: kultura rod i liderstvo u izdanju Buybook Sarajevo i Zagreb i TPO Fondacija. Knjigu sam radila u saradnji sa još dvije kolegice, Suadom Penava i Jasnom Kovačević sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Naš zajednički napor u analizi rezultata intervjua koje smo uradile sa 71 liderom i lidericom u BiH, zatim fokus grupa, te anketama koje su provedene za potrebe ovog istraživanjima: sa suradnicima intervjuiranih lidera, i s mladim liderima.
ŽENE U LABIRINTU LIDERSTVA
Nakon uvida u dosadašnja istraživanja pokazalo se da je vrlo malo istraživano u ovom području i nije bilo uporednog istraživanja liderstva u politici i biznisu, pa sam ovo istraživanje prijavila kao svoj post-doktorski rad na Stanfordu. Čitajući istraživanja američkih profesorica, Alice H. Eagly i Linde Carli koje su zaključile da više ne možemo govoriti o ”staklenom stropu” već o ”labirintu” u kojem se nalaze žene na putu liderstva, odlučila sam nasloviti ovo naše istraživanje kao Bosanski labirint.
Vidljivo je da su žene u Bosni i Hercegovini ostvarile značajan napredak u politici i poslovnom svijetu i da su uspjele probiti ”stakleni strop”, no to ne znači da su prepreke nestale. Pred njima je još uvijek veliki broj izazova, međutim bit će im lakše birati strategije napredovanja ako su svjesne labirinta u kojem se nalaze. Ovo istraživanje pokazuje da rodni stereotipi snažno utječu na pozicioniranje žene na visoka liderska mjesta, jer još uvijek živimo u dominantno muškom okruženju s patrijarhalnim sustavom vrijednosti koje od žene očekuje da najprije ispuni bračne i obiteljske obaveze, pa tek onda da stekne legitimet da se bavi javnim poslovima. Još uvijek žena koja nije udata i nema obitelj nosi određenu vrstu stigme i više je izložena kritici i osudama nego druge žene koje su legitimirale na ovaj način. Od muškaraca se ne očekuje ova vrsta legitimiranja i sve ono što se zamjera ženama, muškarcima se oprašta i nalaze se opravdanja.
Eto primjerice, ako je društveno očekivano da žena izražava feminine karakteristike, onda će njena agentnost biti tumačena kao agresivnost što je često praćeno uvredljivim etiketama. Isto tako ako je društveno očekivano da muškarac bude hrabar i agentan onda će njegova senzibilnost i nježnost biti tumačena kao slabost.
LIDERSTVO JE PLOD KULTUROLOŠKOG KONTEKSTA
Ovo istraživanje je pokazalo da je liderstvo s jedne strane plod određenog kulturološkog konteksta u kojem žene i muškarci djeluju, a s druge strane lider-ica i liderstvo se oblikuju kroz različite vidove socijalizacije kroz koje se usvajaju društvene pravila ponašanja i shodno tome se ispunjavaju očekivanja koja se nameću ženama ili muškarcima na liderskim pozicijama.
Društveno i kulturološki još uvijek prevladava binarnost rodnih i spolnih razlika koje se koriste kao osnovu za diskriminaciju i marginalizaciju žena. To znači da se muškarcima i ženama učitavaju specifične psihosocijalne osobine koje se smatraju prirodnim i urođenim, a ne stečenim osobinama. Putem stereotipizacije i generalizacija se kreira slika poželjne ”prave žene” i ”pravog muškarca” ciljem održanja postojećeg stanja moći. Ne treba se čuditi otporima da se žene profiliraju na liderskim pozicijama, jer još uvijek se promiču stereotipi o hrabrom, odlučnom, snažnom i racionalnom muškarcu i slike o emotivnoj, osjetljivoj i povodljivoj ženi. Preporučujem da se knjiga pročita jer je to najbolji način da se kroz analizu stavova visoko pozicioniranih žena i muškaraca sagledaju rodni režimi u kojima živimo te kako oni utječu na živote velikog broja i žena i muškaraca danas u Bosni i Hercegovini.
RASLOJAVANJE DRUŠTVA – SVE VEĆI JAZ
Kako biste ocijenili položaj žena u Bosni i Hercegovini i u regiji?
Teško je dati opću ocjenu za sve žene, jer i u Bosni i Hercegovini i regiji živimo u društvima koja se socijalno sve više raslojavaju, a politički i etnički su poprilično podijeljena, pa jedan broj žena koji je privilegiraniji živi bolje i uspijeva pronaći prostor i u političkom i poslovnom svijetu. Većina, ipak živi post-ratnu nedovršenu tranziciju u kojoj nema ekonomska i socijalna prava koja su bila prilično dobro regulirana u Jugoslaviji, i to svakako utječe i na građanska i politička prava koja se ne mogu odvojiti od ekonomske i socijalne sigurnosti. To je važno za svakog građanina i građanku, a posebno za žene jer one u najvećoj mjeri brinu o obitelji i teret obaveza brige za stare je još uvijek na njihovim plećima.
Ako pogledamo sliku društava u cijeloj regiji još uvijek se vide slični problemi u obrazovanju koji perpetuiraju rodne stereotipe i usmjeravaju žene da biraju obrazovanje i zanimanja koji održavaju i produžavaju feminizaciju zanimanja. Pored toga, ekonomska situacija je u društvu općenito loša s visokom stopom siromaštva, a žene su ugroženije, jer zarađuju manje od muškaraca zbog toga što i dalje rade u manje plaćenim zanimanjima i što još uvijek u ruralnim sredinama ne nasljeđuju imovinu već se odriču u korist muških nasljednika. Ako su žene ekonomski ovisne onda će biti prisiljene ostajati u nasilnim zajednicama i trpiti nasilje što se održava na psihološko i mentalno stanje njih i djece, ali i samog počinitelja, pa shodno tome i cjelokupnog društva. Diskriminaciju žene trpe i na tržištu rada, jer im se dobivanje i zadržavanje posla uvjetuje bračnim statusom i planovima za rađanje djece. Žene trpe društveni pritisak jer se za nisku razinu nataliteta odgovornost prebacuje na njih, a ne u društvu koje nije osiguralo povoljne socijalne mjere za rađanje djece.
Zbog toga je važno raditi na reformi obrazovnih politika i kurikuluma koji će umjesto hijerarhijskih i kompletarnih rodnih odnosa promovirati jednake rodne odnose i partnerstvo. Također je važno ekonomski osnaživati žene, posebno one koje su na marginama društva i dobro je što asocijacije poduzetnica u BiH i regiji rade na tome pokušavajući barem djelomično nadomjestiti ono što bi trebale radite državne institucije.
ŽENE SU DIJELOM PRIHVATILE ULOGE KOJE IM JE DRUŠTVO NAMIJENILO
Koliko su muškarci odgovorni za položaj žena, a koliko žene same?
Činjenica je da živimo u društvu patrijarhalnih vrijednosti u kojem se manje vrednuje i plaća ono što napravi žena u odnosu na muškarca i u kojem još uvijek dominira muški autoritet kako u znanosti, tako i u poslovnom svijetu i politici. Međutim, ne treba zanemariti da unatoč političkim, pravnim i ekonomskim faktorima koji utječu na položaj žena, one same također snose dio odgovornosti. Ne prihvaćam stav liberalnih feministkinja da je najvažnije osnaživati se, raditi, biti proaktivna i sve će onda doći na svoje mjesto. Sve ovo je važno, ali većini žena to neće pomoći ako ne žive u uređenoj državi koja svojim zakonima i politikama ne podupire rodnu ravnopravnost. Jedan manji broj žena uspijeva da se izbori, ali to su više izuzeci nego pravilo. Na koncu i u svojim istraživanjima sam ranije potvrdila da su žene prenositeljice i održavateljice patrijarhata i da često nema solidarnosti među ženama i to se najjasnije vidi u zastupljenosti žena na političkoj sceni i na liderskim pozicijama. Žene moraju preuzeti odgovornost i tražiti promjene sustava, zatim trebaju shvatiti koliko je važno podupirati druge žene, ali isto tako i država mora kreirati ozračje u kojem će žene moći pokazati svoj intelektualni potencijal i kreativnost koji su svakom društvu potrebni danas ako želi napredovati.
VRAĆANJE KONZERVATIVIZMU U SVIJETU
Koliko se u svijetu ponovno vraćamo konzervativnijim pogledima u društvu?
Nažalost od 1990-ih smo se poprilično vratili unazad, pa nam je trebalo dosta vremena da izborimo za neke pozicije koje su žene već imale. Problem je kada se etno-nacionalne političke ideologije isprepletu s religijom i koriste njen potencijal i kanale da pošalju poruke ženama kako trebaju ponovo prigrliti tradicionalne uloge kako bi podržale naciju i rađale vojnike za obnovu i održanje te nacije. Nitko se osporava pravo žene da voli svoju naciju ili ako se odluči živjeti kao domaćica, ali je problem kada se to nameće kao ideal svim ženama i kada se glorificira majčinstvo, a zanemaruje sve drugo što žene mogu i žele raditi. Zadnjih godina svjedočimo antirodnim inicijativama širom Europe i Amerike sa pokušajima da se ženama uskrate reproduktivna prava koja su davno izborile. Ako žena primjerice ne želi izvršiti abortus iz religijskih razloga, to je u redu i to treba poštovati, ali taj svjetonazor u sekularnim državama ne možemo nametati drugima i uskraćivati ženama pravo da to naprave. Nastojim studentima objašnjavati da neovisno od toga sviđa li nam se nešto ili se kosi s našim svjetonazorom, u sekularnoj držati moramo poštovati ustav i zakone i osigurati prava svima, uključujući i rodne i seksualne manjine. Ono što se nažalost događa je pokušaj nametanja religijskog svjetonazora i interveniranja u prava i slobode koje su zakonom zagarantirane. Etički i moralni nalozi neke religije mogu se živjeti, a da se istovremeno ne uskraćuje pravo drugome da ne živi po tim istim etičkim i moralnim načelima.
ISLAMSKI FEMINIZAM – PROTUTEŽA PATRIJARHATU
S obzirom da se bavite islamskim feminizmom, možete li reći o čemu se točno radi? Koje prepreke vidite?
Kada govorimo o feminizmu, uglavnom mislimo na liberalni, radikalni feminizam koji su se razvijali na Zapadu, a zaboravljamo da se feminizam razvijao i etablirao i na Istoku od Japana, Indije, preko Bliskog Istoka do Magreba. Feminizam u muslimanskom svijetu se razvijao od kraja 19. stoljeća sa sličnim zahtjevima kao i na Zapadu: građanska i politička prava. Intelektualke iz obrazovanijih obitelji dižu svoj glas i prvo pišu, objavljuju svoje tekstove u časopisima a onda i osnivaju feminističke unije kako što je to učinila Huda Sh’arawi u Egiptu 1923. godine. Postoje različite definicije i klasifikacije feminizma u svijetu islama, ali je Margot Badran podjelu feminizama svela na dvije: islamski i sekularni. Sekularni feminizam koji se u drugim klasifikacijama naziva još i muslimanski zagovarao je rodnu ravnopravnost i uključivanje žena u javni život, a temelji na kojima počiva nisu striktno vezani samo za religijske izvore i argumentaciju, već koriste i druge znanosti da podupru argumentaciju ravnopravnosti žena i muškaraca.
Islamski feminizam s druge strane svoje utemeljenje ima u tekstu Kur’ana koji je za muslimane Božja nepatvorena riječ i najvažniji izvor vjere. Tumačenje teksta Kur’ana ne smije biti monopol muškaraca i islamske feministkinje zahtijevaju da budu uključene i re-interpretaciju teksta Kur’ana koja moraju biti kontekstualizirana i da odgovaraju na pitanja čovjeka u svakom vremenu, a ne da se perpetuiraju tumačenja i lekcije iz proteklih stoljeća. Islamski feminizam dovodi u pitanje patrijarhalna tumačenja islama koja su čest bila isključiva, pa i seksistička, ali isto tako dovodi u pitanje zapadno-feministički neokolonijalne diskurse o islamu i muslimanima, kao i znanstvenu i kulturološku hegemoniju Zapada.
Islamski feminizam zagovara promjene ne samo u javnoj sferi već i u obitelji, jer nema suštinske promjene dok se ne dogodi re-distribucija obaveza u privatnoj sferi života. U suštini, islamski feminizam zagovara društvenu pravdu, i jednaka prava žena i muškaraca u svim obiteljskim i društvenim pitanjima.
ŽIVOT BEZ NASILJA
Što su najveći izazovi žena i kako ih prevladati?
Mnogo je izazova danas za žene, ali bih rekla da izazovi nisu isti za sve žene jer sve ovisi o tome gdje živimo, kakvo obrazovanje imamo, i kakvo nam je ekonomsko stanje. Općenito bismo pored siromaštva, ekonomske ovisnosti, problema na tržištu rada i patrijarhalnih vrijednosti koje se promiču kroz obrazovni sustav trebali raditi na podizanju svijesti i samopouzdanja kod žena da ne trpe nasilje u bračnim i partnerskim vezama. Iako smo tehnološki daleko odmakli, civilizacijski još uvijek ne uspijevamo iskoračiti iz nasilja koje je nažalost integralni dio života mnogih žena ne samo na Balkanu već u svijetu. Statistike su poražavajuće da svaka treća žena trpi neki od oblika nasilja i da svakodnevno veliki broj žena ubijaju njihovi muževi ili partneri. Zbog toga smatram da je važno da se radi na implementaciji Istanbulske konvencije, jer nasilje nije i ne smije biti privatna stvar. Nasilje nad ženama je i političko i društveno pitanje i odgovornost svih društvenih aktera, jer ako toleriramo nasilje i ne poduzimamo mjere, to će se odraziti na zdravlje i dobrobit obitelji i cijelog društva. Kao ljudi, kao građani građanke i kao vjernici i vjernice imamo obavezu da dići svoj glas protiv nasilja i raditi na prevenciji i odgajanju novih generacija za život bez nasilja.