Med – sveta hrana bogova
Tekst: MIRJANA KOPREK Apiterapeut i Aromaterapeut, Prirodno je najbolje
Povijest upotrebe meda stara je koliko i povijest čovjeka te se u gotovo svakoj kulturi mogu pronaći dokazi o njegovom korištenju. Ova zlatnožuta gusta tekućina, slatkog mirisa i okusa, ljekovitog sastava i protuupalnog djelovanja fascinirala je još i drevne narode iz kamenog doba, koji su oslikavali košnice na zidovima špilja.
Egipćanima je simbol za kralja bila pčela, a slavni grči liječnik Hipokrat preporučao med kao lijek kod bolesti želuca i crijeva, povišene tjelesne temperature ili pak kao sredstvo za čišćenje. Danas se med koristi i u narodnoj medicini, a najčešće mu se pripisuju ljekovita svojstva biljaka od kojih je nastao.
Kroz povijest med je bio sveprisutan u ljudskoj prehrani. Dugo vremena med je bio jedini zaslađivač koji je bio široko dostupan ljudima prije masovne proizvodnje šećera. Stari su ga Egipćani koristili kao zaslađivač i kod balzamiranja, Rimljani su ga koristili za razne terapije, u kozmetičke svrhe i u kuhinji kao sastojak svakog obroka.
U srednjem je vijeku starim Germanima bio hrana bogova, koji su zbog njega bili snažni, hrabri i besmrtni. Kako tada nije bilo uzgoja pčela, med su tražili u prirodi. Uzgoj pčela razvio se tek za vladavine Karla Velikog. Pčele su se morale uzgajati na svakom posjedu, a seljaci su danak feudalcima plaćali u medu i medovini, omiljenom piću srednjeg vijeka.
Svakodnevna upotreba meda u pripremanju hrane počinje se smanjivati u 17.st., da bi do 19.st. med kao sladio bio potpuno istisnut iz upotrebe radi pojave rafiniranih šećera, koji su bili jeftiniji i dostupniji.
Med se sastoji od fruktoznih i glukoznih šećera, koji su lakše probavljivi od saharoze iz šećerne repe ili trske pa je bogat izvor energije i lako probavljiva visokokalorična hrana, pogodna za sportaše posebice jer povećava izdržljivost te smanjuje zamor mišića. Ujedno je i mnogo zdravija alternativa bijelom šećeru. Stoga je važno vratiti se korijenima i uvesti med u svakodnevnu ishranu.
Pa osim što ga možete konzumirati u čaju, kavi ili na kruhu, probajte i malo eksperimenirati u kuhinji. Pa tako ako u goruščicu dodate malo meda, dobit ćete senf
jedinstvenog okusa, ako ga dodate u jogurt s malo voća dobit ćete izvrstan i zdrav voćni jogurt, a ako ga dodate u svježi kravlji sir dobit ćete prefinu zdravu kremu za kolače.
U srednjem je vijeku starim Germanima bio hrana bogova, koji su zbog njega bili snažni, hrabri i besmrtni. Kako tada nije bilo uzgoja pčela, med su tražili u prirodi. Uzgoj pčela razvio se tek za vladavine Karla Velikog. Pčele su se morale uzgajati na svakom posjedu, a seljaci su danak feudalcima plaćali u medu i medovini, omiljenom piću srednjeg vijeka.
Slike:Mirjana Koprek, Pexels.com