Opustila bih se ja ali…

Tekst: Dragana Mladenović, Internacionalni certificirani NLP & HNLP Master trener & coach, Fellow memeber trainer, Autorica knjige „Algoritam za uspjeh“

Što će se dogoditi? Što nas čeka? Kako ćemo platiti račune? Hoćemo li ostati zdravi? Hoćemo li svi zajedno propasti? Do kada će ova situacija trajati? Kako onaj/ ona može tako razmišljati? Kako mi je to mogao/la uraditi? I sad da se opustimo. Ma opustila bi se ja, ali kako kad moram…

Ova silina poslova i negativnih emocija se mora rješavati. Nemam ja vremena za opuštanje. Često čujem ovu rečenicu. I nekako što više radimo, to se više gomila poslova, što se više gomilaju, to smo umornije, nezadovoljnije. Znamo mi da nam je potreban odmor, ali…

 

Što nas pokreće da radimo od jutra do mraka, osim poslova?

 

Pokreću nas negativne emocije koje se javljaju ako nešto ne uradimo. One nas sprečavaju da stanemo, odmorimo, opustimo se. One nas dovode do burn outa, a kad se razbolimo onda možemo stati, zar ne? I zato je važno upravljati vlastitim emocijama. Ljutnja, briga, nemoć, zabrinutost, tuga, strah nas obuzimaju u
ovim vremenima. I kako s njima na kraj? Kako s emocijama na kraj? A mi žene emocionalne, bar su nas tako uvjerili.

Uvjeravali su nas stoljećima da se ne može se upravljati emocijama, one se pojavljuju, reakcije su na događaje. Pozitivne emocije na pozitivne događaje, negativne emocije na negativne događaje. Ništa mi tu ne možemo učiniti, kao da smo listovi na vjetru. Sletimo na hrpu lišća ili u neku lokvu na
cestu i još nas auto pregazi.

Uvjeravali su nas da je OK da patimo, da osjećamo krivnju, strah, ljutnju i da je sreća, zadovoljstvo, unutarnji mir nešto kratkotrajno, rijetko, samo za odabrane, za nekakvu elitu. Lagali su nas. Od davnina su postojali ljudi koji su imali znanja da se emocijama može upravljati. Znanje je bilo skriveno i čuvano samo za odabrane. I došlo je vrijeme da je znanje otkriveno, svima dostupno i sada je vrijeme da ga krenemo koristiti.

U vanjskom svijetu, događaji i ljudi su samo okidači naših emocija, a mi biramo kako ćemo reagirati. Emocijama se može upravljati. Mi možemo upravljati
vlastitim emocijama. Mi možemo birati kako ćemo se osjećati u određenim situacijama. Mi imamo tu moć.

Kako probuditi tu našu unutarnju moć?

Ja sam praktična žena, s obje noge na zemlji, NLP trener usmjerena na KAKO i zato je ovaj tekst bez puno teorije o emocijama, o našim programima, uvjerenjima, vrijednostima, uzrocima i zato slijede praktični savjeti za upravljanje vlastitim emocijama kada se one jave, u realnom vremenu.

Emocije su dio STANJA. Stanje je kombinacija misli, emocije i fiziologije. Fiziologija je položaj tijela, disanje, treptanje, crvenjenje, pokreti. Jedno stanje na razini neurologije traje …? Što mislite koliko? Sjetite se kad ste bili ljuti ili zaljubljeni? Ma traje to stanje ili sr.nje. Svako stanje traje 90 sekundi. Samo 90 sekundi! I kako je onda moguće da smo ljuti satima, brinemo danima ili smo zaljubljeni mjesecima?

To je jedna velika iluzija u kojoj svi živimo kad osjećamo neku emociju. Mi dozivamo određene misli u našoj glavi koje podržavaju našu emociju bilo da je ona pozitivna ili negativna. Kad misli ostaju u našoj glavi nazivamo ih unutarnji dijalog. Razgovaramo same sa sobom u tome smo izvrsne, jer kad se ubacimo u film, pa kad nas krene, ne puštamo određene misli i držimo ih kao buldog kad zagrize i osjećamo se loše, naravno, ali nastavljamo, jer ne znamo kako ih zaustaviti, a
ako ih zaustavimo, nećemo riješiti problem…

Problemi se rješavaju „hladne glave“, rješenja će prije doći iz osjećaja mira, nego iz osjećaja drama razno raznih. I tako dok razgovaramo same sa sobom, održavamo određeno stanje koje obično nazivamo emocijom. I osjetimo negativnu emociju, želimo je prekinuti i što radimo? Pokušavamo se osjećati
drugačije, pokušavamo zaustaviti negativnu emociju tako da se osjećamo dobro. I baš nam ne ide.

Zašto?

Evo primjera. Sad se osjećajte oduševljeno. Hm? Baš i ne ide. Evo dokaza da se teško upravlja emocijama? Neee! Idemo dalje. Sad mislite ŽUTO. A to već ide malo lakše. Sjetite se nečeg žutog. Ovo je lakši zadatak, možete.

A sad podignite bilo koju ruku. E to je najlakše, zar ne?

Ponovimo svako stanje je skup emocije, misli i fiziologije. Najlakši način da promijenite stanje je da promijenite fiziologiju. Promijenite položaj tijela, promijenite ritam disanja, točnije počnite disati.

Drugi korak je promijenite misli, unutarnji dijalog. Umjesto da vrtite katastrofične scenarije, svađate se u glavi s nekim počnite sebi govoriti nešto drugo npr. sve je u redu, ja biram svoje misli ili najjednostavnije neka vaše misli, vaš unutarnji dijalog prati vaše disanje. Samo govorite udah i izdah. I nakon 90 sekundi ćete primijetiti da se osjećate drugačije.

Svako stanje ima svoju neurološku mrežu. Što su stanja različitija, neurološke su mreže udaljenije. I zato nam je teško iz ljutnje odmah otići u mir. Potrebna su nam stanja između, most koji spaja dvije obale rijeke, kamenje u potoku i pomaže nam da pređemo s jedne obale na drugu bez da smočimo noge. Most i kamenje su naše misli, naš unutarnji dijalog koji mi biramo. One su naš izbor.

Fiziologija i misli su direktno pod vašom kontrolom, a zatim slijede emocije. I da ponovimo. Svako stanje traje 90 sekundi. Stanje se najlakše mijenja promjenom fiziologije, misli i unutarnjim dijalogom. Vježbajte i birajte svoje emocije, svoja stanja. Niste list na vjetru, vi ste kreatorica vaših misli i emocija.

Tajna je otkrivena, znanje je u vama samo ga treba koristiti, i odmorite, zaslužujete.

 

Foto:Pexels.