Prva hrvatska detektivka i članica Mreže žena – Dina Filipović Grgurić

Razgovarala: Tajana Knez

Biti detektivkom odnosno voditi detektivsku agenciju već 15. g, doista je impresivno. U meni kao sugovorniku budi veliki interes i mnogo pitanja. No, krenimo od početka. Kako vas je životni put doveo do detektivskog zanimanja i koja su to predznanja odnosno preduvjeti potrebni da bi se postalo detektivom?

 

Nakon dugogodišnjeg rada na poslovima osiguranja u Uredu Predsjednika Republike odlučila osnovati detektivsku agenciju DI-DEXT. Tadašnji posao me prilično psihofizički iscrpio jer sam pedantna i vrlo odgovorna kad se nečemu posvetim, a štititi predsjednika u turbulentna, ratna i poratna vremena  bio je vrlo zahtjevan posao. Pred kraj moje karijere u sustavu, u Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu oružanih snaga, počela sam razmišljati o privatnom biznisu, odnosno kako kriminalistička znanja i vještine pretvoriti u usluge koje je tržište počelo sve više tražiti. Tako mi se rodila ideja o prvoj ženi privatnom istražitelju, tj. detektivu u Hrvatskoj. Smatram kako se svaki pojedinac mora u životu stalno razvijati, učiti i nadograđivati pa je i to bio jedan od razloga zašto se više nisam vidjela u poslu kojega sam do tada obavljala.

Postoji li  u Vašem poslu  određeni kodeks tj. skup pravila koje kontrolira krovna institucija i po kojima djeluju svi pružatelji detektivskih usluga na tržištu i  je li na samom klijentu da se pouzda u svoju procjenu kvalitete.

Da, u mojem poslu postoji i usvojen je Kodeks privatnih detektiva, a prema Zakonu o privatnim detektivima koji je na snazi od 2009. godine regulirano je koje sve informacije i obavijesti privatni detektiv može prikupljati te prema spomenutom svi koje se bave ovim poslom i djeluju.

Na primjer: privatni detektiv prikupljanjem obavijesti i informacija ne smije ometati obavljanje poslova iz djelokruga tijela državne vlasti, ukoliko  prilikom obavljanja poslova privatni detektiv otkrije podatke o pripremanju, činjenju ili počinjenom kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti, dužan je bez odgode o svim podacima izvijestiti državno odvjetništvo ili policiju.

Postoji dosta odredbi i pravila koja svaki privatni detektiv treba poštovati, ovo su samo dvije.

Vaši klijenti privatne su i pravne osobe s određenim problemima koje vam se obraćaju za pomoć. Možete li nam navesti koja se područja najviše istražuju u Hrvatskoj.

 Najčešći klijenti moje detektivske agencije su razna trgovačka i osiguravajuća društva te odvjetnički uredi. Usluge koje pružam uglavnom se odnose na prikupljanje relevantnih informacija i podataka o štetnim događajima i dokazima važnim za sudske i druge postupke.

Obzirom na, da se tako izrazim „šarenilo“ ljudi zanima da li ste neke upite bili primorani odbiti jer nisu bili u skladu s načelima vašeg poslovanja i koliko često se to događa?

Moram reći da se takvo što događa vrlo rijetko i to već na samom početku mogu prepoznati pa time i spriječiti. Naime kroz telefonski razgovor koji uobičajeno prethodi eventualnom sastanku mogu procijeniti s kim, da se tako izrazim imam posla pa na taj način radim selekciju klijenata.

Vjerujem da sve čitatelje zanima koliko ovo zanimanje nosi rizika tj. koliko je opasno. Jeste li imali takvih situacija i kako ste se s njima nosili? Imate li potrebu koristiti neke mjere osobne zaštite? Znate li možda koju borilačku vještinu ili sam ipak malo previše filmova pogledala ?

Imam privilegiju birati koje ću poslove i za koga obavljati, pa se niti ne dovodim u opasne ili diskutabilne situacije. Moj posao više sliči epizodama Poirota nego akcijskim filmovima. Naime, definitivno naš posao nije niti blizu CSI serijama, no naša je prednost u logičnom razmišljanju, analitici i dedukciji, a ne u rendgenskom pogledu jednog CSI forenzičara. Iako, moram napomenuti da kriminalističke tehnike ne nedostaje niti kod nas privatnih detektiva.

Surađujete li s kolegama van naših granica?

Ako i kada se ukaže potreba i u susjednim zemljama postoje detektivske agencije koje se mogu angažirati kao podrška u rješavanju nekog slučaja.

Koliko vam razvoj tehnologije pomaže u pružanju vaših usluga.  Koliko vam je takav resurs dostupan u Hrvatskoj? Može li u nekim slučajevima tehnologija na strani subjekta vaše istrage otežati vaš posao?

Tehnička pomagala koja privatni detektivi koriste u svom poslu regulirana su u samom Zakonu o privatnim detektivima.

Koji vam slučajevi teško padaju, a kojima se radujete?

Prema svakom se slučaju nastojim odrediti profesionalno jer emocijama nije mjesto u ovom poslu, ponekad bi vas previše koštale da ih dopustite.

Imate li neke svoje rituale kojima se opuštate/čistite od teških, stresnih i uznemirujućih informacija i situacija?

Apsolutno tjelesnom aktivnošću, boravkom u prirodi kad je god to moguće, čitanjem.

Koliko vaš posao utječe na vašu obitelj, kako ste sve uskladili i događaju li vam se profesionalne deformacije kad je riječ primjerice o odgoju?

Suprug je moje branše i stalno surađujemo, on je poligrafski ispitivač, a što se odgoja tiče držim do devize „bolje spriječiti, nego liječiti“ iako to ne smatram profesionalnom deformacijom već odgovornim roditeljstvom.

Kako ljudi koji vas prvi put upoznaju reagiraju kad vas pitaju čime se bavite?

 U pravilu se šokiraju, ali na pozitivan način, s oduševljenjem i respektom.

Kažu da mi žene imamo daleko razvijeniju intuiciju od muškaraca. Koliko je intuicija bitna u vašem poslu, koliko joj vjerujete i na nju se oslanjate? Imate li možda neki primjer u kojem ste slijedili intuiciju i bili u pravu?

Intuicija ima vrlo veliku ulogu, a pogotovo ova ženska, nepogrešiva, no moram naglasiti da detektiv mora imati barem osnovnog pojma i o psihologiji, sociologiji, pravu, ekonomiji i drugim znanjima i vještinama koja su mu uz organizacijske sposobnosti potrebna da bi mogao pružiti kvalitetnu i kompletnu uslugu na zadovoljstvo klijenta.

Koliko vas je vaše zanimanje promijenilo, utjecalo na vaše stavove i pogled na život i svijet. Čega ste se primjerice morali odreći radi prirode vašeg zanimanja?

Smatram da se nisam puno promijenila te isto tako nisam se morala ičega odreći, a možda sam samo skromna, ne znam, neka drugi prosude…

Smatrate li se jakom osobom obzirom na posao koji radite i na sva saznanja koja prolaze kroz vaš psihofizički sustav. Ja vas definitivno smatram jakom ženom.

Mislim da sam kroz život i ovaj poziv stekla određenu čvrstoću i snagu, ali bez dobrog temelja koji sam od roditelja dobila kroz odgoj to ne bi bilo moguće.

Kada biste ukratko morali opisati zbog čega se bavite ovim poslom koja bi to bila?

Zbog poštovanja spram istine i pravde.