Snježana Turalija- cilj mi je osvijestiti koliko je važna zaštita okoliša i očuvanje resursa za dobrobit budućih generacija
Donosimo vam intervju sa Snježanom Turalijom, dipl. oec., vlasnicom GREENiKA poslovnog savjetovanja, članicom Međunarodne mreže poslovnih žena.
Snježana Turalija je savjetnica za područje održivog razvoja, kružnog gospodarstva, održive gradnje i međunarodnog certifikata za održivost u graditeljstvu – DGNB.
Završila je Management turizma i ugostiteljstva u Opatiji, educirala se o destinacijskom managementu na Wuertschaft Universitaetu u Beču, završila Londonsku školu za odnose s javnošću te sudjelovala u brojnim cjeloživotnim programima edukacije iz svijeta marketinga i brandiranja, poduzetništva i liderstva, energetske učinkovitosti i održive gradnje – LEED, DGNB, nZEB, vođenje projekata.
Razgovarala: Ivana Radić
Snježana, kako je tekla tvoja karijera?
Karijeru je započela u kongresnom centru Grand hotela Adriatic u Opatiji, kasnije sam radila u internacionalnom okruženju tvrtke Ytong_Xella s fokusom na marketing & business strategiju kompanije vezano uz održivu arhitekturu i graditeljstvo, bila sam prvi CEO Hrvatskog savjeta za zelenu gradnji sa više od 120 respektabilnih članova iz institucionalnog, realnog, obrazovnog i civilnog sektora.
U u jednom trenutku sam bila pročelnica Upravnog odjela za EU fondove, razvoj grada, gospodarstvo i poljoprivredu u svom rodnom gradu Karlovcu. Vodila sam ili sudjelovala u provedbi velikog broja projekata financiranih iz EU programa – HORIZONT 2020, Interreg, URBACT, Life, ESI.
Sada sam u poduzetničkim vodama – kroz svoj poslovni subjekt GREENiKA bavim se poslovnim savjetovanjem, edukacijama, EU fondovima te osmišljavanjem koncepata i strategija s ciljem osnaživanja zelenog gospodarstva u Hrvatskoj.
Vrlo često sam organizator, sudionik ili moderator stručnih konferencija i okruglih stolova tematski vezanih uz segmente zelenog gospodarstva, gost sam predavač i surađujem s institucionalnom i akademskom zajednicom te medijskom scenom, kako u zemlji tako i u Europi.
U mandatu 2017/2018 bila sam članica upravnog odbora Svjetskog savjeta za zelenu gradnju (www.worldgbc.org), sada sam članica Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju (www.croatiagbc.org), Hrvatske udruge poslodavaca te Međunarodne mreže poslovnih žena. Konzultant sam za DGNB međunarodni sustav certificiranja održivosti u graditeljstvu (www.greenika.hr)
Što je fokus tvog poslovanja?
Osnivanje poslovnog subjekta GREENiKA uslijedilo je kao logičan nastavak poslovnog iskustva stečenog do 2019. godine. Danas GREENiKA upravo ima za cilj snažnije povezati sve dionike razvojnih procesa te raditi na implementaciji zelenog koncepta u Hrvatskoj, kao i na integraciji svih dionika u gospodarskom, institucionalnom, obrazovnom i civilnom sektoru prilikom razvoja i realizacije „zelenih“ projekata.
U današnje vrijeme svakoj je poslovnoj, ali i životnoj situaciji izuzetno važno dodati određeni „zeleni“ element kako bi se sve aktivnosti približile konceptu kružnog gospodarstva kojem je krajnji cilj zaštita okoliša i očuvanje resursa te dobrobit budućih generacija.
S obzirom da je najveći dio radnog iskustva stican u području djelatnosti vezanih uz arhitekturu i graditeljstvo, građevinske proizvode, nove tehnologije i usluge iz segmenta zelene gradnje, GREENiKA ima fokus na poslove koji će dovesti do značajnijeg iskoraka u investicijskom i nekretninskom sektoru prema konceptu zelene gradnje.
Osnovni poslovi kojima se bavim su savjetovanje klijenata o DGNB medjunarodnom sustavu certificiranja održivosti zgrada, edukacija na temu DGNBa i kružne ekonomije, marketinške i PR aktivnosti u kontekstu zelenog gospodarstva.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj pio pitanju “zelene strategije” ?
Klimatske promjene sve više uzimaju maha mijenjajući globalne i lokalne uvjete za život i rad ljudi i to u negativnom smjeru stoga je brža i efikasnija prilagodba hrvatskog gospodarskog, institucionalnog, obrazovnog i civilnog sektora izuzetno važna kako bi se kvalitetnije i vidljivije Hrvatska kao članica Europske unije približila cjelovitoj „zelenoj“ strategiji ili europskom zelenom planu.
Za Hrvatsku, kao i za zemlje regije, europski „Green Deal“ će biti jedan od najvećih izazova u tranziciji gospodarstva prema onom modelu koji će s jedne strane osigurati smanjenje negativnih utjecaja klimatskih promjena na prostor i ljude, a jačati svijest i u konačnici osnaživati aktivnosti za očuvanje resursa, prirodnih ljepota, te općenitih tradicionalnih vrijednosti i načina života u našoj zemlji temeljenog oduvijek na visokim ekološkim standardima.
Koliko je važna održiva gradnja i što sve podrazumijeva?
Prvo bih htjela objasniti čitateljima zašto se gradnja negdje naziva zelenom negdje održivom, te zašto se često energetska obnova i energetska učinkovitost smatraju najvažnijim elementom zelene gradnje.
Naime, trendovi održivosti u graditeljstvu temeljeli su se u začecima na potrebi očuvanja prostora i prirodnih resursa u onim dijelovima svijeta u kojima je gradnja postala brz i agresivan način uzurpiranja prostora te način za brzo stjecanje novca bez obzira na krajnju kvalitetu građevina i insfrastrukture.
Prije nekih 30tak godina, najveće države svijeta suočile su se sa tim negativnim efektom koji je kao krajnji rezultat imao porast CO2 emisija, smanjenje prirodnih sirovina, zagađenje okoliša, a danas sve skupa svodimo pod nazivnik negativnog utjecaja na klimu i reakciju prirode na čovjekovu agresivnu gospodarsku djelatnost – famozne klimatske promjene.
Kako je građevinski sektor pored industrije i transporta jedan od najvećih zagađivača na svijetu, normalno je da su vodeće svjetske sile morale osmisliti programe za održivost u graditeljstvu. Tako su nastali međunarodni certifikati za zelenu ili održivu gradnju koji su alat za mjerenje kvalitete građevina u smislu njihove održivosti, a istovremeno su sredstvo za promjenu svijesti svih dionika u postupku planiranja, projektiranja, gradnje, održavanja i upravljanja građevinama. Svi, od investitora do krajnjih korisnika putem parametara u navedenim certifikatima mogu doznati kakav utjecaj na okoliš i ljude ima neka građevina od trenutka izrade idejnog rješenja do trenutka njene krajnje iskoristivosti – dakle cijelog životnog vijeka.
Želim posebno istaknuti da je energetska učinkovitost samo jedan mali dio održive ili zelene gradnje, dok se u kontekstu održivosti uzima izuzetno puno parametara u obzir – od ekoloških, do ekonomskih, tehnoloških, procesnih, prostornih – a sve u svrhu kvalitete boravka ljudi u stambenim i poslovnih te drugim, najčešće javnim zgradama kao što su škole, vrtići, bolnice i slično.
Dakle, ako kažemo zelena ili održiva gradnja, to je u stvari isto, a standardi gradnje kao što su niskoenergetska, pasivna, nZEB gradnja – sve su to varijante gradnje koje osiguravaju visoku energetsku učinkovitost, ali nužno ne uzimaju u obzir sve ostale aspekte održivosti.
Kakvi su trendovi izvan Hrvatske, a kakvi kod nas?
U Hrvatskoj se već više od 20 godina govori o nekom obliku zelene ili održive gradnje, ali smo tek sada početkom 2020 počeli na više razina komunicirati potrebu da se postojeće građevine rekonstruiraju, a nove zgrade projektiraju i grade prema zelenim standardima.
Nova zakonska regulativa prema kojoj se i javne i privatne zgrade od 2018/2020 moraju projektirati i graditi prema standardu nZEB odnosno standardu zgrada gotovo nulte energije, donosi niz novih zakona i tehničkih propisa zbog kojih se potiče visoka razina energetske učinkovitosti u graditeljstvu uz istovremeno iskorištenje većeg obujma energije proizvedene na samoj zgradi i to iz obnovljivih izvora energije.
To će zasigurno izmjeniti pristup gradnji i od strane investitora i od strane ostalih dionika u graditeljstvu i arhitekturi, no pred nama je razdoblje u kojem ćemo sve više govoriti o tome da li je nova zgrada ili urbani kvart osigurala dovoljnu bioraznolikost u prostoru, jesu li korišteni materijali i tehnologije koji se temelje na principima kružne ekonomije, da li je korisnicima osigurano dovoljno dnevnog svjetla, ekoloških materijala od izgradnje do uređenja interijera, je li zgrada prilagodjena korisnicima koji koriste alternativne vrste prijevoza, da li se u zgradi primjenjuju tehnologije koje štede energiju, vodu, u kojima se redovno mjeri razina buke, kvaliteta unutarnjeg zraka?
Sve je to u svijetu i Europi već višegodišnja praksa, na tisuće projekata certificirane su prema nekom od međunarodnih standarda zelene gradnje (među najpoznatiijima su DGNB, LEED i BREEAM), a kod nas se naziru počeci promišljanja investitora i developera da svoje investicijske projekte pokreću u navedenom smjeru.
U većem broju europskih zemalja bankarski sektor potiče održivu gradnju time da od investitora očekuje na uvid prije samog kreditiranja neki od međunarodnih certifikata kako bi dokazali na koji način investicija utječe na ljude i okoliš. Iskreno se nadamo da će se takva praksa doseliti i u Hrvatsku kako u budućnosti ne bismo radili greške i pustili da nam se prostor izgrađuje bez da se u obzir uzmu svi parametri održivosti, između ostalog i oni koji se promoviraju kro 17 UN-ovih ciljeva održivosti.
Jer, klimatske promjene koje nam neupitno mijenjaju život i način ponašanja, te okoliš u kojem se krećemo – dvije su vrlo važne stvari za sve nas, bez obzira gdje živimo ili ćemo živjeti u budućnosti.
Jesu li ljudi svjesni promjena koje se događaju i razmišljaju li „zeleno“?
Na ovo se pitanje ne može odgovoriti jednoznačno jer su u nekim segmentima društva ili gospodarstva ljudi nešto svjesniji, a u drugima manje.
Na primjer, o ekološkim automobilima se već govori neko vrijeme, postoje dobri poticaji za kupnju električnih ili hibridnih automobila. Industrija solarnih panela i drugih područja obnovljivih izvora energije, također je sve prisutnija što zbog zakonske regulative, što zbog aktivne marketinše politike pojedinih grupacija ili tvrtki.
U zadnje vrijeme govori se i u modnoj industriji o materijalima koji su reciklirani, svjetske zvijezde ne pate više od konzumerizma već na više važnih događanja nose iste modne detalje što je dobro za pokretanje opće svijesti u smjeru održivosti.
Ekološka poljoprivreda je također jedan od divnih primjera promjene svijesti o kvaliteti hrane koju svakodnevno konzumiramo, no nikad dovoljno poticaja za poljoprivrednike koji proizvode eko hranu, i nikad dovoljno financijski prihvatljive eko hrane koju bi si mogla priuštiti većina naših stanovnika.
Što se tiče graditeljskog sektora, još uvijek se investicije ne razlikuju u dovoljnoj mjeri po stupnju održivosti, a vjerujem da će se to dogoditi onog trenutka kada se u poslovnom svijetu klijenti budu odlučivali za najam samo onog poslovnog prostora koji ima neki GREEN certifikat, a stan u koji se useljava obitelj ili pojedinac zadovoljava sve ekonomske, tehničke i ekološke standarde – odnosno kada kupac prestane plaćati visoku cijenu kvadratnog metra samo zbog zadovoljavajuće lokacije, već kad mu prodavatelj osigura način gradnje koji podrazumijeva niže režijske troškove, visoku kvalitetu ugrađenih materijala, dugoročno isplativiju investiciju i definitivno zdravo zeleno okruženje.
Što se više kupaca kod kupnje usmjeri na traženje navedenih karakteristika zgrada, to će se graditi više zelenih zgrada, a smanjivati inicijalna cijena investicije u zelenu tj. održivu gradnju. Zelena zgrada treba biti dostupna apsolutno svima, zbog „health and wellbeing“ efekta kojeg zagovara čitava europska zajednica ne samo zbog kvalitete graditeljskog sektora, već zbog utjecaja tog sektora na demografske i ekonomske prilike.
Koliko nam naši zakoni idu u prilog vezano za „zelenu gradnju“ ?
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH je jedno od ministarstva koje je na vrijeme shvatilo važnost transformacije hrvatskog graditeljskog sektora prema zelenim smjernicama i to radi vrlo dobro i glede zakonske regulative i glede EU natječaja koji se plasiranju na hrvatskom tržištu rekonstrukcija postojećih zgrada.
Nedostaje nam dobrih finacijskih modela i instrumenata za zelenu novogradnju, te zelenu infrastrukturu, to je očito. Također, da bismo u svim sektorima postigli odgovarajuću razinu zelenih projekata i drugi se sektori tj ministarstva trebaju osvijestiti o potrebi zelenih zgrada u obrazovnom, zdravstvenom, turističkom i drugim područjima.
Jer, zelene zgrade:
■ smanjuju CO2 emisije i čuvaju prirode resurse
■ mogu se reciklirati i sadrže manji postotak štetnih materijala
■ promoviraju bioraznolikost
■ optimiziraju troškove čitavog životnog vijeka zgrade
■ fleksibilne su i osiguravaju optimalni utrošak i organizaciju prostora
■ marketinški su orijentirane ■ osiguravaju ugodan zdravi prostor za ljude
■ jednostavne su za korištenje
■ nemaju ograničenja
■ osnažuju komunikaciju između korisnika
■ sigurne su
■ energetski su učinkovite
■ lijepe su arhitekture
■ lagane su za čišćenje
■ optimizirane su za e-home i e-mobility sustave
■ vrhunski su i održivo integrirane u okolni prostor
Idu li moderne tehnologije u prilog razvoju zelene gradnje?
Na ovo se pitanje može vrlo jednostavno odgovoriti – na hrvatskom tržištu postoji apsolutno zadovoljavajući broj novih proizvoda, tehnologija i usluga koje mogu jamčiti projektiranje i gradnju te održavanje i upravljanje zelenim tj održivim zgradama. Potrebno je još jedino unaprijediti sustav inovativnim „domaćim“ rješenjima za koje se mnogi MSPovi mogu kvalificirati i kroz projekte financirane iz EU fondova, nadamo se uskoro još bolje posloženim za projekte s elementima zelenog gospodarstva.
Europski GREEN DEAL bi nam trebao biti velika podrška u narednom financijskom razdoblju EU fodnova, od 2021. do 2027. godine.
Tvoja poruka ženama koje se upuštaju u zeleni biznis? Je li to dominantno muška struka? Kako žene promišljaju o problemu održive gradnje?
Žene su uglavnom odgovorne, kako u obiteljskom, tako i u poslovnom životu. Za njih održivost i zeleni business uglavnom manje znače profit, a više očuvanje prostora u kojem obitavamo, osiguranje zdravog prostora za buduće generacije, brandiranje čitave zemlje kao održive, ekološke, društveno odgovorne.
Stoga bih rekla da baš suprotno, zeleni business je bolje rješenje za žene u raznim strukama jer će one učiniti uvijek korak više u pravoj artikulaciji razloga – zašto zeleno? Žene iz toga neće gledati samo osobnu korist, već opće društvenu dobrobit za čitavu zajednicu. Jedna od definicija što je green job kaže: to je Vaš rad u globalnoj tvrtki, neprofitnoj organizaciji, vladinoj organizaciji ili nekom vlastitom poslovnom subjektu na način da pomažete našoj planeti na odriživ i ekološki frendly način.
Zaista smatram da će žene biti izvrstan zagovornik održivosti i kružne ekonomije bez obzira da li rade u industriji obnovljivih izvora energije, krajobraznoj arhitekturi, modi, industriji vodne tehnologije, poljoprivredi, nekretninskom businessu, obrazovnom sektoru, trgovini, EU fondovima…
S obzirom da je GREEN JOB na neki način „state of mind“, elementi zelene ekonomije mogu se implementirati u gotovo svaku gospodarsku ili edukacijsku granu te stoga također možemo očekivati da će i u Hrvatskoj, baš kao i svijetu, rasti broj tzv. zelenih poslova, a time i jačati mogućnosti za poduzetništvo u istom smjeru…a žene su dovoljno pronicljive i snažne da se upuste u nove avanture zelenog tipa.
Fotografije. Greenika web stranica.