Što radi Interim manager i koliko je iskustvo važno?

Razgovarali smo s Ksenijom Slovenec, vlasnicom tvrtke Axa Adriatica d.o.o. koja nam je objasnila čime se bavi, što je to interim manager, je li lakše voditi ženski ili muški tim, što misli o ženama, kako može pomoći direktorima da njihovo poslovanje bude bolje i koja kaže: Sve dolazi s radnim i životnim iskustvom.

Razgovarala: Ivana Radić

Ksenija,kako biste opisali posao kojim se bavite?

Možda je najjednostavnije reći da se bavim konzultantskim uslugama, ali sam i  Interim manager što  smatram svojom poslovnom nadogradnjom. Nakon dugog niza godina koje sam provela u sektorima nabave, prodaje i rukovođenja cjelokupnog poslovanja tvrtke, smatram ovaj posao prirodnim slijedom svoga poslovnog puta.

Životno i radno iskustvo je nešto što je nezamjenjivo i tu vidim svoju prednost u odnosu na mlade kolege, jer meni i ljudima slične profesije, ne treba puno vremena da bismo shvatili što nije baš najbolje u poslovanju ili gdje leže mogućnosti za poboljšanje. Imam dovoljno iskustva, dobrih i loših odluka, primjera iz prakse da bih mogla procijeniti kada je neki projekt, nakon prve analize poslovanja (forenzika)  potencijalno dobar i što se može učiniti da se poslovanje poboljša.

Posao Interim menadžera ili Privremenog rukovoditelja je u zapadnoj Europi zadnjih 10-tak godina sasvim normalna pojava. Mnoge velike europske tvrtke angažiraju menadžere na ugovor što znači da menadžeri nisu kod njih zaposleni tj. u radnom odnosu i kao takvi mogu biti puno objektivniji u radu, nego kada tvrtka zaposli u stalni radni odnos rukovoditelja u nabavi, prodaji ili direktora tvrtke.

Tvrtke koje se odluče za Interim menadžera dobivaju uvijek profesionalca koji se maksimalno i objektivno može posvetiti poslu. U Hrvatskoj mnogi niti ne poznaju pojam Interim menadžera.

Ovaj posao je puno mirniji nego oni na koje sam navikla i priznajem da mi često, nedostaje onaj „pritisak“ i tempo rada kao i veći timovi ljudi.

Iskustvo u svjetskim firmama zlata vrijedi

Imate puno iskustva, gdje ste učili i stjecali svoja znanja i vještine?

Najviše sam naučila u njemačkim trgovačkim lancima, renomiranim tvrtkama kao što je Kaufland (Schwarz Gruppe)  i Metro CC i na tome sam beskrajno zahvalna, jer osobno smatram  da jedino Nijemci znaju napraviti odličnu organizaciju poslovanja, razraditi procese rada do u detalja, uvesti „kontrolu nad kontrolom“ te imaju izuzetno mjerenje učinkovitosti svih procesa.

Takvo radno iskustvo, s internacionalnim timovima ljudi s kojima se konstantno usavršavate i brusite, ne može vam zamijeniti diploma nijednog fakulteta.

Vaš posao nikada nije završen, jer sutra je novi dan kada se ponovno iz početka morate dokazivati, bez obzira što ste jučer ostvarili 100% učinka.

A žene…

Kako je to iz ženske perspektive, voditi timove ljudi?

Odlično. Nisam nikada imala problema u socijalnim kontaktima, čak bih rekla da mi je lakše bilo voditi timove gdje su pretežno bili  muški kolege, nego žene. Ja se otvoreno divim svim muškarcima u poslovnoj okruženju i to iz razloga što oni pomažu jedan drugome. Ako nekome nešto treba, nazvat će svog prijatelja i pozvati na pivu, ovaj će pozvati nekog svog prijatelja i oni će se na toj pivi dogovoriti sve što treba. Prijatelj će pomoći onom prvom, a ovaj prvi će kad-tad vratiti tu uslugu, sa zadovoljstvom.

Mi žene – ne, to vam tako kod nas ne funkcionira. Mi nećemo pomoći jedna drugoj, a ako je neka od nas uspješnija, ljepša ili vitkija od neke druge rado ćemo podmetnuti nogu i nakon toga se naslađivati njezinim mukama. Svako zlo koje sam iskusila u životu, došlo mi je od žene i to obično one koje mi je bila najbliža. I zato mislim, da nam nema spasa.

Velika većina žena tako funkcionira, ipak poznajem i one, (a njih je stvarno jako malo), koje nisu tipične žene, koje nikad nisam čula da kleveću neku drugu i koje su stvarno spremne pomoći. One su mi uzor.

Jesu li žene bolji vođe od muškaraca? Koje su naše prednosti?

Apsolutno da, ali pod jednim uvjetom,  to je da imamo kombinaciju emocionalne inteligencije i da nam ratio odlično funkcionira. Što je rijetkost, ali smatram da se može vježbati, no za to vam je opet potrebno dugogodišnje životno iskustvo.  Ne kaže se uzalud da mudrosti dolazi s godinama.

 

Što biste rekli da su glavne prepreke razvoju poduzetništva u Hrvatskoj?

Najprije bih naglasila negativnu životnu i radnu klimu i bojim se da nisam sigurna da to možemo promijeniti, jer smo takav narod. Zbog toga mene uvijek veseli istraživanje i razvoj poslovanja na stranim tržištima.

Svijet je  i malen i velik, ovisi o nama samima.  Postoji bezbroj mogućnosti koje se isplati istraživati, širiti svoje poslovanje, jer postoje tržišta na kojima još niste, zar ne? Dakle, napravite iskorak.

Generacijski jaz

Postoji li generacijski jaz između vlasnika firmi i njihovih nasljednika?

Uvijek vam djeca razmišljaju, barem malo drugačije od svojih roditelja. Smatram djecu, pogotovo današnju djecu naprednijom od nas i tako treba biti.

Ali, tragedija se dogodi, kada prisiljavate djecu da nastave ili idu putem koji ste vi odredili, štiteći ih pritom od svih kritika ili posljedica krivih odluka.

Nisu uvijek naša djeca sposobna u tome što mi radimo, možda su sposobnija za nešto drugo.

Iz onoga što sam do sada vidjela, smatram da je greška kada roditelj, koji je uspješan u svome poslu i izgradio je svoje poslovno carstvo, postavi svoga nasljednika čim ovaj završi neko obrazovanje u svojoj firmi u direktorsku fotelju. Ja, da sam na mjestu toga roditelja, poslala bih svoje dijete nakon školovanja da odradi 5-6 godina u nekoj drugoj firmi, da stekne radne navike i da se nauči slušati i snositi odgovornost za svoj rad.

 

Što je potrebno da biste bili uspješan poduzetnik?

Vaša vizija onoga što želite, gdje se vidite i puno strpljenja….što ja još uvijek učim. Nije lako biti strpljiv.

Kako možete pomoći tvrtkama da budu još uspješnije?

Kao prvo vlasnik tvrtke ili direktor tvrtke bi trebao biti  svjestan svog poslovanja i željeti ga promijeniti na bolje bilo da se radi o  nabavi, prodaji ili poslovanju firme.

Mnogi vlasnici misle da ako imaju npr. 10 mil kuna prihoda i neku dobit da je to odlično i oni su zadovoljni. Samo određeni broj njih se upita mogu li bolje,  „curi“ li im novac negdje, kako mogu smanjiti troškove, kako to rade najbolji, što moram napraviti da budem bolji od konkurencije koje je već tu ili dolazi iduće godine….ili mogu li moji zaposlenici koji dobro rade još nešto naučiti i biti još bolji?

Velika opasnost za nas same je kad mislimo da sve znamo. I najbolji od najboljih ne znaju sve, ali je mudar onaj koji to spoznaje.

I opet se vraćam na moj odgovor u prvom pitanju, da sve dolazi s radnim i životnim iskustvom.

 

Ksenija Slovenec

Mail:  ksenija@axa-adriatica.hr

Web: www.axa-adriatica.hr