Piše: Gordana Matković

Prvi put u modernoj povijesti, naše tri glavne društvene institucije – posao, škola i obiteljski život – događaju se na jednom fizičkom mjestu: u našim domovima. Izraz “ravnoteža poslovnog i privatnog života” prilično je novijeg podrijetla. Prvi put se taj pojam koristio u Velikoj Britaniji krajem 1970-ih, a u SAD-u sredinom 1980-ih. Međutim, dobio je novo značenje s nedavnim tehnološkim promjenama koje su omogućile radnicima da ostanu u kontaktu 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Pametni telefoni, tehnologija rada na daljinu i slično značili su da se ljudi čak i na odmoru teško ‘isključuju’ i istinski odmaraju, a od zaposlenih se često očekuje da budu dostupni u svakom trenutku, kao da nemaju život izvan posla.

Pojavom Covid-a 19 odlazak u potpuno virtualnu stvarnost stvorio je nove izazove. Bez jasnih normi za komunikaciju i upravljanje vremenom emitiranja na platformama poput Zooma, Teamsa… poslodavci izvještavaju kako se neki zaposlenici osjećaju manje (prisutnima) vidljivima i manje sposobnijima pridonijeti poslovanju što dovodi do toga  da se favoriziraju pojedini članovi, a  izostavlja doprinos nedovoljno zastupljenih zaposlenika, odnosno, onih koji se usuđuju biti  nedostupni 24 sata dnevno.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog još je manje ostvariva nego prije, jer je rad od kuće izbrisao granice između vremena koje bi trebalo posvetiti poslu i vremena koje treba rezervirati za sebe.

U današnjem nepredvidivom i brzom poslovnom svijetu koji je sada prešao u virtualni život, nije lagan zadatak postići ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Kako se sve više povezujemo kroz tehnologiju i društvene medije, postaje sve teže odvojiti posao od osobnog života. Uobičajeno je provjeravati e-poštu u svako doba, primati poslovne pozive za stolom za večeru i vikendom raditi na našim prijenosnim računalima. Kako je ovo postalo prihvatljivo? Nije ni čudo da smo u konstantnom stresu i stanju anksioznosti u kojem dugoročno ne možemo funkcionirati.

Najbolji plan ravnoteže života različit je za svakoga od nas jer svi imamo različite prioritete i različite živote.

Navodimo nekoliko savjeta koje Vam mogu pomoći da uspostavite bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog, a time smanjiti anksioznost i stanje stresa.

• Znajte i prihvatite da ne možete stalno raditi sve

Iako je razumljivo željeti postići mnogo i udovoljiti svojim ukućanima, kolegama i prijateljima, shvatite kako ste Vi samo jedna osoba i ne možete uvijek postići apsolutno sve.

Dakle, stanite na trenutak; duboko udahnite i osvijestite svoje resurse.

Učinite ono što možete. Otpustite potrebu za savršenstvom i rješavanjem svih problema, kako svojih tako i tuđih. Ne možete cijelo vrijeme raditi sve što što drugi očekuju ili vi mislite da očekuju od vas. Vjerujte, to je sasvim u redu.

·        Upravljajte sobom, a ne vremenom Zaista ne postoji pojam “upravljanje vremenom”. Ono što možemo je upravljati svojim aktivnostima. Svatko ima točno isto vrijeme na raspolaganju za sve aktivnosti, dakle, 24 sata u jednom danu, ni manje ni više. Često poželimo imati još nekoliko sati kako bismo dovršili projekt, više se odmorili ili radili druge stvari koje bismo željeli ubaciti u svoj dan. Upravljanje sobom odražava osjećaj odgovornosti u onome što radite bilo u jednom danu ili u životu. Važno je shvaćati moć izbora i znati nad čime imate kontrolu, stoga svjesno isplanirajte svoje trenutne prioritete.

• Zbroji i oduzmi 

Mislimo na vaše aktivnosti: Kojeg ste se pritiska voljni odreći ili oduzeti kako biste imali ili postigli nešto važnije na drugom području?Kako biste više radili jedno, morate raditi manje drugo. Trebali biste biti spremni izbaciti određene aktivnosti iz svog rasporeda – čak i samo privremeno – kako biste postigli trenutne prioritete.

Kada planirate svoj tjedan, odredite koji manje važni zadaci ili projekti mogu čekati. Oduzmite ih sa svog tjednog popisa “obveza” – i osjetite kako se pritisak automatski smanjuje. Također, svakodnevno čekirajte svoju listu kako biste je prilagodili novim obavezama ili prioritetima. Vjerujte, neke stvari zaista mogu čekati. ·

Socijalna interakcija Svi mi smo socijalna bića i dugotrajno odsustvo socijalne distance može dovesti do anksioznosti i depresije, stoga nemojte zanemarivati taj aspekt svog života jer je on iznimno važan.

Prije svega prepoznajte ljude „A“ u svom životu. Ovi vas ljudi grade. Vjeruju u tebe. Podržavaju te. Znate da je netko u „A“ kategoriji ako se osjećate bolje kad ste s njim. Oni dodaju vrijednost vašem životu i vama. “B” ljudi su neutralni. Osjećate se otprilike identično kao i prije susreta s njima. Osobe na vašem popisu “C” doista trebaju ući u „otpisnu“ listu kako bi oslobodili svoje dragocjeno vrijeme za važnije stvari. Njih puštajte odmah ili postupno. Doduše, to nije uvijek moguće.  Ali ti ljudi vas najčešće samo iscrpljuju i dodaju stres vašem životu. Provedite više vremena s ljudima A. Oni će vas energetizirati, osnažiti, nadahnuti i dati snagu, a ne stres!

·        Samo reci NE

Što mislite da će se dogoditi ako kažete „ne“? Ponekad kažemo “da“ jer osjećamo pritisak kako odmah trebamo dati odgovor. Međutim, uvijek zapamtite da imate pravo odvojiti malo vremena za razmišljanje o tome što možete razumno učiniti prije nego što odgovorite. Postavite granice, raspodijelite svoje odgovornosti i odlučno recite „Ne“!

• Odredite vrijeme samo za sebe

Ako se Vi ne brinete o sebi, tko će? Ako ne poduzmete vrijeme i korake za očuvanje zdravlja i vaše dobrobiti, tko će? Divno je imati druge ljude u svom životu kojima možemo pomoći, raditi s njima, biti prijatelji i dijeliti aktivnosti s njima. Međutim, prvo biste trebali biti sami sebi najbolji prijatelj.

Znam kako želite da Vaša obitelj i prijatelji imaju najbolje od vas, a to možete dobiti jedino ako budete zadovoljni sobom i svojom efikasnošću. Neka vam prioritet bude vrijeme i mjesto koje će Vam donijeti ono što vam pruža utjehu, zdravlje, radost ili sve što vam je najpotrebnije.

Odvojite barem 30 minuta dnevno za čitanje, šetnju ili odmor. Odvajanje vremena za sebe neophodno je ako želite najbolje za sebe kako biste bili spremni za sve izazove koje nam donosi ovo vrijeme.  Vaše obitelji, poslodavci, a i vaši prijatelji žele da budete zdravi i zadovoljni jer jedino tada možete biti najbolja verzija sebe.

Gordana Matković, http://www.educamix.hr

Pho to: Pexels.

Objava Kako u ovim izazovnim vremenima postići  „work life balance“ i očuvati mentalno zdravlje? pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Je li vam se kada dogodilo da se uživanje u trenutku prekine s misli „samo da se nešto loše ne dogodi“? Bojite li se reći da je sve dobro kako ne biste „urekli“? Jeste li se ikada ugrizli za jezik kada ste pomislili kako je sve nekako lijepo i dobro iz straha da bi nakon toga moglo nastupiti nešto loše?

„Ovo je predobro da bi bilo stvarno.“ – poznato?
Jeste li znali da čak postoji strah od sreće? Zove se čerofobija.

Zašto se bojimo prepustiti užitku?

Kao što znamo, sva naša ponašanja imaju svrhu. Koja bi bila svrha strahovanja od uživanja? Zašto ne možemo „jednostavno uživati“, bez negativnih misli? Kroz ovaj tekst pokušat ću objasniti razloge, jer tek kada razumijemo zašto nešto radimo, možemo to i promijeniti.

Jedan od glavnih razloga je taj što se pokušavamo zaštititi od boli. Što to znači?

Svrha brige

Brigom odnosno negativnim mislima o budućnosti mi pokušavamo kontrolirati budućnost. Iako kada o tome razgovaramo kognitivno znamo da ne možemo upravljati budućim događajima, mi to ipak svojim mislima pokušavamo.

Mi brigom zapravo sami sebi stvaramo privid da nešto činimo po pitanju budućih događaja. To nam daje osjećaj kontrole, koji nas smiruje. Alternativa bi bila da prepuštanje i prihvaćanje. Echkart Tolle kaže „Prihvati sve što ti dođe, kao da si to izabrao“.

Prihvaćanje

No, mi s time imamo problema, jer nam se tada čini da se ponašamo kao da nam je svejedno. „Da samo sjedim i čekam?! Ne mogu se smiriti, kad ne znam što će biti“. Postoji još nekoliko stvari osim te dvije krajnosti: ili brinuti ili sjediti i čekati da nam se život dogodi.

Tih „nekoliko stvari“ značilo bi da aktivno kreiramo svoj život, donosimo odluke i budemo odgovorni za vlastitu sreću. Sve to činimo u sadašnjosti. No, da smo pritom svjesni da jedino koga možemo kontrolirati smo mi sami. Ne okolnosti i ne druge ljude.

A to bi značilo: potrudit ću se biti dobro u svim okolnostima koje mi dođu. Kontrolirat ću svoje misli i ponašanje (a time i osjećaje) i učiniti sve što je do mene da budem dobro. No, vanjske okolnosti ne ovise o meni, jedino što mogu je birati kako ću na njih gledati.

Primjer

Zamislite 2 osobe koje dobiju otkaz u istoj tvrtci. Nakon početnog šoka, žaljenja i tugovanja, jedan od njih odluči potražiti drugi posao, u međuvremenu zarađuje od povremenih privatnih angažmana i slično. Drugi se i dalje pokušava boriti protiv činjenica koja se događa. Žali se kako je to nepravedno, kako to nije zaslužio i kako nema sreće u životu.

Oboje su imali istu okolnost, no kroz nekoliko mjeseci mogli bi se osjećati sasvim različito. U tome je moć prihvaćanja – tek kada prihvatimo nešto što je došlo u naš život, tek tada uspostavljamo kontrolu nad sobom i biramo što i kako dalje.

Više o tome u podcastu Kako prestati brinuti zbog prošlosti ili budućnosti i tekstu Kako pronaći sreću?

Prepuštanje VS prihvaćanje

Mnogi ljudi odbijaju prihvaćanje jer ga pogrešno povezuju s prepuštanjem. Velika je razlika. Prepuštanje znači „nek me voda nosi“ . To znači da odbijam preuzeti odgovornost za vlastiti život. “Nisam kriva za poziciju u kojoj jesam.”

Prihvaćanje znači „ok, ovo su okolnosti u kojima se sada nalazim, idem vidjeti što je najbolje što tu mogu učiniti za sebe”.

Strah od uživanja

Dakle, kada u našem umu razvijemo misli poput „što bi moglo poći po zlu“ mi zapravo pokušavamo prevenirati buduće loše događaje. Do sada je već jasno kako je to nemoguće, no zašto to i dalje uporno činimo?

Zato što se bojimo neugodnih emocija. Bojimo se vlastite ranjivosti. Želimo izbjeći bol. Želimo sami sebe zaštititi od potencijalne opasnosti.

Prevencija patnje

U pozadini ovog ponašanja stoji vjerovanje: „Ako se previše ne veselim, neću niti previše patiti kasnije“. Slično tome postoji i vjerovanje kako u svemiru mora postojati ravnoteža i da ako se sada veselimo, znači da ćemo kasnije tugovati. Tako ljudi zapravu strahuju da će biti kažnjeni za svoje veselje.

Takav način razmišljanja poručuje „nikada se nemoj previše opustiti, moraš uvijek biti na oprezu da ne lupiš glavom o zid“.

Dočekati se na sve 4 noge

Mnogi ljudi žive s uvjerenjem kako je život surov, težak i bolan. Bilo da su kroz život bili povrijeđeni ili da su ih tako odgajali roditelji, ovi ljudi žele biti spremni na sve. Ne žele „prepustiti stvari sudbini“ jer je za njih to previše opasno.

Ranjivost – slabost ili snaga?

Brene Brown nazivaju istraživačicom ranjivosti. Svojim je znanstvenim radom došla do zaključka kako je ranjivost zapravo snaga.

Mnogi od nas bi rekli da je ranjivost slabost. No, Brown u svom odličnom Ted Talku daje primjer osobe koja stoji pred publikom, prepričava svoju priču i plače. Unatoč emocijama koje u njoj priča budi, osoba nastavlja govor. Biste li za takvu osobu rekli da je slaba ili da je jaka?

Naša je ranjivost izvor najveće snage.

Zašto odbijamo ranjivost?

Pogledamo li malo koliki od nas danas skrivaju umor, tugu, neuspjeh možemo zaključiti kako skrivamo vlastitu ranjivost. Ne želimo da naša okolina vidi da smo umorni, da nam je brak u krizi ili da se pitamo jesmo li izabrali ispravan fakultet.

„Moramo biti jaki bez obzira na sve. Pod cijenu zdravlja, odnosno života.“

Zašto? Zato što želimo biti dovoljno dobri, vrijediti, biti prihvaćeni. Skrivanjem vlastite ranjivosti mi zapravo potpisujemo imaginarni kolektivni ugovor o skrivanju vlastitih emocija. Podržavamo glumu, a ne život. Podržavamo iluziju savršenstva.

Zašto to radimo?

Ni ovo ponašanje ne radimo bez neke svrhe, ili s lošom namjerom. Sve što radimo, radimo da bi nam bilo bolje. Zašto onda odbijamo svoju ljudsku, prirodnu ranjivost? Zbog srama.

Sram je nevjerojatno jaka i neopravdano zanemarena emocija. Zbog srama smo spremni napustiti autentičnost, odustati od želja, glumiti da smo dobro i kada nismo. Više od svega želimo da nas društvo prihvati i da ima(mo) pozitivnu sliku o nama (da smo sposobni, jaki, kompetentni).

Budući da smo pristali na kolektivno vjerovanje iluziji savršenstva, mi skrivamo svoje prave emocije jer se bojimo da ćemo zbog njih biti odbačeni. Mislimo da smo samo mi ti nesavršeni i da drugima ovaj život ide puno bolje nego nama.

Kako prihvatiti ranjivost?

Ranjivost, a onda i sram koji dolazi u paketu moramo prigrliti kao društvo i to kroz empatiju. To bi značilo iskreno i otvoreno govoriti o tome kako smo zaista, a s druge strane čuti, razumjeti i suosjećati.

Ako ja mislim da će moje stanje netko proglasiti nenormalnim, onda ću šutjeti i glumiti da sam dobro. No, ako se nalazim u sigurnom okruženju gdje ljudi nisu roboti, već prihvaćaju emocije, puno je veća vjerojatnost da ću progovarati o svojim osjećajima. A ako želimo smanjiti intenzitet neugodnih emocija, nužno je da o njima govorimo.

Brene kaže kako sram potiču: (samo)kritiziranje, šutnja i tajnovitost. S druge strane, umanjuju ga empatije, iskrenost i razgovor.

Kako se prepustiti uživanju?

Čovjek može kontrolirati svoje misli, ali to nije tako jednostavno u početku. Ako želiš zavladati svojim umom, kreni ga vježbati. To možeš činiti na sljedeće načine:

1. Izazivaj vlastiti um (primjerice namjernim pretjerivanjem „Ajme kako mi je najbolje na svijetu i to zaslužujem, čak i više od toga“).
2. Svjesno biraj misli (kada ti dođe misao koja ti se ne sviđa, propusti ju, nemoj se kačiti za nju. Umjesto toga, odluči o čemu želiš razmišljati.)
3. Kada ti se sljedeći put javi strah od uživanja, razmišljaj zašto radiš to što radiš.
4. Prihvati da smo svi nesavršeni i ranjivi. Nije hrabrost ne se bojati, nego pokazati da se bojiš i znati da zato nisi manje vrijedan ili sposoban.
5. Reci svoju misao na glas. Ponekad si osvijestimo koliko su neki naši strahovi iracionalni tek onda kada ih izgovorimo na glas.
6. Sjeti se da će teški trenuci neminovno doći – brinuli mi sada ili ne. Kad je već tako, bolje da barem onda sadašnji trenutak iskoristimo za uživanje.
7. Kontroliraj sebe. Umjesto da pokušavaš zaustaviti valove (buduće događaje) nauči surfati (kontrolirati svoje misli a time i osjećaje).

Sara Peranić, Sluša – Lica

Objava Zašto ne možemo prestati brinuti? pojavila se prvi puta na Mreža žena.