Godinu dana nakon prvog druženja još jednom smo se okupile u omiljenom nam kafiću i razmijenile dojmove o knjizi Daniela Glattauera „I ne znaš da je tu“ (prev. Ana Križanović Grgić, Hena com). Iako roman ima jedan zajednički motiv s knjigom koju smo čitale u ožujku prošle godine (G. Catozzella „Nemoj mi reći da se bojiš”), a to je sudbina migranata u zapadnoj Europi – riječ je zapravo o odnosu privilegirane klase i onih koji su iz bilo kojih razloga lišeni društvenih povlastica.

Radnja romana vrti se oko (odsustva) moralnih dilema nakon tragedije koja se dogodila prvog dana ljetovanja dviju situiranih austrijskih obitelji. Autor prikazuje kako se likovi nose s katastrofom koja ih je zadesila i na što su sve neki od njih spremni kako bi izbjegli odgovornost i bilo kakvo remećenje dobro uhodane rutine. Osim toga, bavi se i pitanjima otuđenih odnosa djece i roditelja, bijega u virtualnu stvarnost, droge te vječnog odnosa pravde i prava. Posebnost teksta je u tome što pisac osim klasičnog pripovijedanja umeće i (fiktivne) komentare s društvenih mreža i portala te na taj način daje autentičnost cijeloj priči, ali i podsjeća na potpuni besmisao i grozotu takve vrste komunikacije, koja je postala dominantna i zastrašujuća.

Iako su naši dojmovi bili raznoliki, prosječna ocjena ove knjige bila je četvorka. Kao i uvijek, tekst nas je odveo i prema nekim drugim temama i bio je poticajan za razmjenu osobnih iskustava.

U skladu s ožujkom i Danom žena, za sljedeće druženje čitamo knjigu danske spisateljice Eve Tind „Žena koja je spojila svijet”.

Foto:HENA  

Objava O privilegijama i odgovornosti pojavila se prvi puta na Mreža žena.

S prvim ovogodišnjim druženjem u naš čitateljski klub stigla je i prva hrvatska autorica. Čitali smo i razgovarali o zbirci priča Tanje Mravak, poznate pod nadimkom „kraljica Pričigina“. Pričigin je splitski festival pričanja priča, na kojem je autorica česta i omiljena gošća. Njen humor i pripovjedački dar ni nas nisu ostavili ravnodušnima i unatoč početnoj sumnji i otporu prema hrvatskim autorima i autoricama, dojmovi i ocjene bili su izvrsni.

Naša žena njezina je druga zbirka objavljena 2017. godine u izdanju Hena coma, koja se sastoji od jedanaest priča. Tematski su različite – od preljuba, preko samovolje lokalnog šerifa pa do učmalih brakova, no imaju mnogo dodirnih točaka. Likovi su takozvani obični ljudi koji vode obične živote u neimenovanim mjestima dalmatinske zagore. Osim likova vezivno tkivo čine i rodno zacrtane uloge, patrijarhalna sredina te naizgled utabane staze i nepromjenjive sudbine. U svim su pričama žene jake i pokretačice promjena makar i na mikrorazinama – one love štakore, skrbe o roditeljima, kupuju i uređuju kuće, brinu o ženama svojih ljubavnika.

Tanja Mravak ne moralizira niti osuđuje svoje likove, njihove postupke i izbore. Sjajno ih je okarakterizirala i to ne dugim opisima, već odličnim dijalozima. Priče su i tužne i komične, likovi i veliki i mali, jednostavni i kompleksni, baš kao i sam život. Ova je zbirka potakla neke od nas da pročitaju njezinu prvu zbirku priča „Moramo razgovarati“ te da pogledaju njezine nastupe na Pričiginu. Također je i poticaj da u naša čitanja i druženja ubuduće uvrstimo više domaćih autora i autorica.

Lektira za ožujak roman je austrijskog pisca Daniela Glattauera „I ne znaš da je tu“.

Objava Održano druženje književnog kluba “Žene i knjige” pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Posljednji ovogodišnji susret našeg čitateljskog kluba bio je najintimniji od dosad održanih, a razgovor je vrlo brzo krenuo u pomalo neočekivanim smjerovima. Dugujemo to podjednako našoj domaćici i članici Jasmini, koja nas je ugostila u svome domu i osigurala opuštajuću i toplu atmosferu, kao i spisateljici Nini Lykke i njezinoj knjizi „Ne, ne i ne”.

Riječ je o romanu koji na jednostavan način, ali vrlo precizno i duhovito raščlanjuje suvremeno društvo i naše uloge u njemu. Prikazuje svima bliske i poznate situacije iz obiteljskog i (izvan)bračnog života, pritiske i očekivanja društva te (ne)sposobnosti da se s njima nosimo. U romanu nema mnogo likova i autorica je uspješno izvukla na površinu sve njihove mane i slabosti pa u većini nas nijedan nije izazvao suosjećanje ni razumijevanje. Oni su čvrsto ukopani u svojim pozicijama i unatoč kroničnom nezadovoljstvu i frustracijama, ne uspijevaju samovoljno promijeniti obrasce ponašanja. A kad to i učine, čini se kao da opet srljaju u propast. Likovi i njihove drame potakli su nas da podijelimo svoje osobne priče i udaljimo se od fikcije.

Roman, koji smo gotovo jednoglasno ocijenile četvorkom, za Ljevak je prevela Željka Černok. Knjiga je ove godine uvrštena u nacionalno natjecanje Čitanjem do zvijezda, u kategoriji za srednjoškolce.

Možda već pomalo otrcana fraza da književnost ima terapeutski učinak ovoga se puta pokazala u punome sjaju. Dokaz tome je i prijedlog da ne čekamo dva mjeseca do sljedećeg susreta, kako je bilo predviđeno, već da se ponovo okupimo sredinom siječnja. Prijedlog smo složno prihvatile i drugu sezonu našeg čitateljskog kluba započet ćemo zbirkom priča „Naša žena” hrvatske autorice Tanje Mravak.

Foto:Privatna arhiva

Objava Moć književnosti pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Nakon ljetne pauze novu sezonu čitateljskog kluba Knjige i žene otvorile smo knjigom “Zašiveno do bola: antikapitalistička knjiga mode” autorice Tansey E. Hoskins (Sandorf, 2015., prevela Tihana Bertek). I ovoga puta na početku susreta razmijenile smo dojmove i ocjene koje bismo dale knjizi.

Nekima je naslov zaslužio čistu peticu, a bilo je i onih koje ovo djelo nisu pročitale do kraja. To nas nije omelo da dva sata provedemo u razgovoru o ovoj važnoj temi.

A o čemu knjiga govori? Kao što podnaslov sugerira, autorica na primjeru modne industrije kritizira kapitalizam i konzumerističko društvo. Na početku razrađuje tezu koju modna industrija uporno nameće – oni koji nose luksuzne modne brendove odišu osjećajem zaslužene moći, a primarna funkcija odjeće danas je često potpuno zanemarena.

Složile smo se da i u našem društvu, od poslovnih do akademskih krugova, odijelo još uvijek ipak čini čovjeka, koliko god mi to nastojali poreći. Nadalje se problematiziraju modni časopisi, njihovo poticanje na prekomjernu kupovinu, gomilanje i bacanje nepotrebnih odjevnih predmeta. Podijelile smo iskustva svojih natrpanih te ekonomičnih ormara i kupovnih navika.

Ono što nas je sve šokiralo poražavajući su podaci o odnosu prema radnicama u tvornicama (mahom azijskih zemalja) te prema životinjama i prirodi. Tekstilna industrija najveći je zagađivač vode na svijetu, dok 8 % najbogatijih ispušta 50 % stakleničkih plinova. Knjiga je objavljenja 2014. pa su ažurirani podaci zasigurno drugačiji.

Moda je i izvor raznih frustracija jer nameće nedostižne ideale ljepote, promiče isključivost i licemjerna je. S druge strane, izrazito je kreativna, zabavna, a može biti i oslobađajuća. Teoretičarka mode Valerie Steele smatra da je moda “najdraže dijete kapitalizma”, sposobna apsorbirati sve šokove i kontroverze – od raznih društvenih fenomena do ratova i ostalih tragedija. Na tom tragu složile smo se da male promjene možemo uvesti jedino u svom mikrookruženju jer je borba sa sustavom gotovo jednaka borbama s vjetrenjačama.

I ovaj je susret još jednom potvrdio da su upravo potpuno različiti dojmovi o pročitanoj knjizi izvor poticajnih i živih razgovora te da nas različite perspektive obogaćuju i povezuju.

Knjiga koju čitamo za nadolazeći susret roman je “Ne, ne i ne” norveške spisateljice Nine Lykke.

Foto:Vlastita arhiva

Objava Održan 4.susret književnog kluba Žene i knjige pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Godina je 1937., kraj je lipnja i dobrostojeća tročlana obitelj Crown počinje svoje ljetovanje u Vermontu. Vrijeme krate veslanjem, pecanjem, plivanjem i šetnjama uz jezero.

Naizgled idilična obitelj i njihova ljetna svakodnevica bit će prekinuti dolaskom studenta, čiji je zadatak brinuti se o trinaestogodišnjem boležljivom sinu Tonyju, biti mu svojevrsni pratitelj i potruditi se da se „ponaša kao zdrav dječak”.

Otac se vraća u grad, a Lucy, koja ostaje sa sinom, upušta se u vezu sa studentom, što dovodi do strašnih posljedica po svakoga od njih.

Bračna nevjera glavne protagonistice tek je povod za sjajne psihološke potrete likova i za prikaz složene obiteljske dinamike, duha jednog vremena i jednog društvenog sloja koji su nam tako poznati jer smo ih nebrojeno puta gledali u američkim serijama i filmovima.

Kad je roman objavljen, književni kritičari u Americi nisu o njemu pisali blagonaklono. To nas ne treba čuditi jer su Lucyne odluke zapravo čin otpora u društvu u kojem suprug kaže:

”Zato sam te oženio tako mladu. Da te ulovim prije nego se sama oblikuješ.”

I sam Shaw u jednom je intervjuu izjavio da je želio prikazati kako pametne i obrazovane žene mogu lako postati neostvarene u ulozi kućanice.

Osim što je odlično napisana, čitatelju će knjiga biti bliska i zbog zamršenosti bračnih, obiteljskih i prijateljskih odnosa u kojima se svi mi svakodnevno snalazimo više ili manje uspješno.

Roman je prvi put objavljen u Hrvatskoj 1958. u prijevodu Mignon Mihaljević, nakon čega doživio velik uspjeh i nekoliko reizdanja. Petrine knjige objavile su ga 2023. u novom prijevodu Dinka Petriševca.

Foto:bol.com

Objava Žene i knjige – Irwin Shaw „Lucy Crown” pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Na trećem susretu našeg književnog kluba Žene i knjige pridružilo nam se još nekolilo članica. Ovoga puta razgovarale smo u romanu Nemoj mi reći da se bojiš talijanskog autora Giuseppea Catozzelle (Disput, prev. Anita Vuco).

Knjigu o tragičnoj sudbini somalijske atletičarke Samije Yusuf Omar autor je napisao na temelju svjedočanstava njezine sestre te ostalih svjedoka njezina životnog puta. Radnja prati Samijino odrastanje u Mogadishuu, kojim vladaju paravojne skupine niknule u građanskom ratu i u kojem su žene lišene svih prava.

Unatoč tome, Samija odrasta u obitelji punoj podrške i ljubavi, noću pod burkom trenira trčanje da bi sa sedamnaest godina nastupila na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ipak, nepodnošljivi uvjeti života naveli su ja da bolju budućnost potraži u Europi. Put dug tisuće kilometara vodi ju preko Sahare i na kraju do Tripolija, gdje se s drugim izjeglicama ukrcava na brod prema talijanskom otoku Lampedusi.

Knjiga je na sve nas ostavila snažan dojam i dobila visoke ocjene. Potaknula je niz pitanja moralne i etičke prirode na koja, uglavnom, nema odgovora, ali nas potiču na razmišljanje i suosjećanje. B

ila je to i prilika da prokomentiramo što (ne)činimo i što možemo učiniti za sugrađane koji su azil potražili u našoj zemlji, ali i za druge ugrožene društvene skupine; koliko znamo o ostalim kulturama i zanimaju li nas uopće te odnos Zapada prema „Drugima”.

Roman je u Italiji i u nekoliko drugih europskih država uvršten na popis srednjoškolske lektire, a nadamo se da će tako biti i u Hrvatskoj.

Sljedeći susret održat će se u drugom tjednu rujna, a dotad čitamo knjigu Zašiveno do bola: antikapitalistička knjiga mode autorice Tansey E. Hoskins.

Objava Treći susret književnog kluba Žene i knjige pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Piše:Ana Bunčić, voditeljica Kluba

Nakon online sastanka čitateljskog kluba Žene i knjige, na kojem smo se upoznale i odredile način rada, održan je i prvi susret uživo. Ciklus, nadamo se dugotrajnog, druženja započeo je knjigom Olive Kitteridge spisateljice Elizabeth Strout. Radnja je smještena u fiktivni gradić na istočnoj obali SAD-a i kroz trinaest priča upoznajemo glavnu junakinju Olive, njenu obitelj, sumještane i njihove komplicirane odnose. Osebujna junakinja, umirovljena profesorica matematike, istovremeno i gruba i suosjećajna, koja za sebe kaže da je „seljanka jakih strasti i predrasuda” čitatelja ne ostavlja ravnodušnim pa je tekst podatan za raspravu o raznim temama.

Početni dojmovi i ocjene knjige bili su šaroliki – od čvrste četvorke do jedva prolazne ocjene. No, kako smo ulazile u psihologiju likova, njihove vrlo živopisne i životne odnose i situacije, tako su se prvi dojmovi postupno mijenjali. Mnoge situacije povezivale smo s osobnim iskustvima pa se još jednom pokazalo kako književnost ima i određenu terapeutsku funkciju. Odlično smo se zabavile, nasmijale, razgovarale o ozbiljnim temama te u dva sata druženja upoznale malo bolje i sebe i jedna drugu.

Sljedeće druženje je u lipnju, kada ćemo razgovarati o romanu Nemoj mi reći da se bojiš talijanskog autora Giuseppea Catozzelle.

Foto.Mreža žena

Objava Održan drugi susret čitateljskog kluba Žene i knjige pojavila se prvi puta na Mreža žena.