Članice Odbora za compliance, Iva Babić i Marija Bošković Batarelo, održale su 18. ožujka 2025.godine edukaciju za članice Međunarodne mreže poslovnih žena.

Iva je jasno i sažeto objasnila pravni okvir Uvjeta korištenja i Općih uvjeta, istaknuvši razlike u poslovanju s potrošačima te najčešće greške koje se pojavljuju u praksi.

Iva Babić i Marija Bošković Batarelo

Nakon toga je Marija pomoću besplatnog web alata Olivia prikazala strukturu Pravila privatnosti za web stranice. Polaznice su pogledale kratki videomaterijal, riješile kviz i dobile potvrdu o obavljenoj edukaciji.

Također su naučile kako besplatno i jednostavno provjeriti svoje web stranice i napisati Pravila privatnosti.

Parser compliance

Foto:privatna arhiva

Objava Održane edukacije o Uvjetima korištenja i Pravilima privatnosti pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Prvog dana ove godine stupio je na snagu novi (i prvi ikada) Zakon o upravljanju i održavanju zgrada (“Narodne novine” br. 152/2024) kojim se uređuje područje upravljanja i održavanja višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih zgrada i blokovskih garaža te se uređuju odnosi između sudionika u području upravljanja zgradama.

Također, ovim Zakonom se određuje koji su to zajednički dijelovi zgrade, utvrđuje se minimalan iznos i način plaćanja zajedničke pričuve, način održavanja zajedničkih dijelova zgrade, upravljanje zgradom te prava, obveze i odgovornosti suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade.

Do sada je upravljanje i održavanje zgrada bilo definirano djelomično Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Uredbom o održavanju zgrada koja datira još iz 1997. godine. S obzirom na brojne pravne praznine u pogledu upravljanja i održavanja zgrada koje su rezultirale nedoumicama u praktičnoj provedbi upravljanja i održavanja zgrada donesen je ovaj Zakon o upravljanju i održavanju zgrada o kojem će se u ovom članku ukratko iznijeti neke odredbe koje bi mogle biti zanimljive svim suvlasnicima zgrada, a posebice predstavnicima suvlasnika te upraviteljima zgrada.

Zajednica suvlasnika – pravna osoba koja ima OIB

Prije svega, Zakon se primjenjuje na sve zgrade koje su definirane kao višestambene zgrade, stambeno-poslovne zgrade, poslovne zgrade i blokovske garaže.
Velika novost je da se zajednica suvlasnika koju čine svi vlasnici posebnih dijelova pojedine zgrade, smatra pravnom osobom te stječe pravnu osobnost upisom u Registar zajednica suvlasnika i istoj se dodjeljuje osobni identifikacijski broj. Navedeno znači da će zajednica suvlasnika moći stjecati prava i obveze te u sudskim postupcima biti na strani tužitelja ili tuženika.

Propisano je i da u sudskim i drugim postupcima pred nadležnim tijelima koji su započeti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona tužitelj može tužbu preinačiti sve do zaključenja glavne rasprave, bez pristanka tuženika i bez pristanka zajednice suvlasnika, tako da na mjesto tuženika odnosno tužitelja stupi zajednica suvlasnika.

Registar zajednice suvlasnika vodi tijelo državne uprave nadležno za geodetske i katastarske poslove, jedinstveno za sve zajednice suvlasnika u RH, u elektroničkom obliku. Riječ je o javnom registru te zahtjev za upis u Registar podnosi upravitelj zgrade.

Izrijekom je propisano kako zajednica suvlasnika odgovara za štetu koja nastane zbog neizvršenja ili nepravilnog izvršenja poslova koji se odnose na održavanje zgrade te za štetu koja nastane od dijela zgrade kada nije moguće utvrditi od kojeg posebnog dijela potječe šteta.

Za štetu prema trećim osobama zajedno sa zajednicom suvlasnika solidarno odgovaraju svi suvlasnici i upravitelj zgrade. Iznimno će se upravitelj osloboditi odgovornosti za štetu ako može dokazati da je prije štetnog događaja suvlasnicima pisanim putem predložio izvođenje potrebnih radova kako bi se otklonila opasnost, a suvlasnici takav prijedlog nisu prihvatili.

Zajednički dijelovi zgrade i njihovo održavanje

Zakon izrijekom propisuje koji su to zajednički dijelovi i uređaji zgrade, pod uvjetom da suvlasnici međuvlasničkim ugovorom ne urede drugačije.
Također, definirano je kako održavanje zajedničkih dijelova zgrade podrazumijeva skup aktivnosti kojima se, osim u interesu suvlasnika, u javnom interesu održavaju i unaprjeđuju projektirana svojstva zgrade u pogledu ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu i uporabne vrijednosti u skladu s važećim propisima.
Kao i ranije, razlikuje se redovito i izvanredno održavanje zajedničkih dijelova zgrade pri čemu izvanredno održavanje uključuje hitne popravke, nužne popravke i investicijsko održavanje. S druge strane, redovito održavanje su aktivnosti koje se obavljaju redovito radi ispunjavanja propisanih obveza te održavanja zajedničkih dijelova u funkcionalnom stanju ili prema očitoj potrebi odnosno uobičajeno razumnoj potrebi.

Zabrana neovlaštenog natkrivanja i zatvaranja balkona, postavljanja klima uređaja na ulična pročelja

Nadalje, Zakon predviđa određene izrijekom navedene zabrane u pogledu aktivnosti suvlasnika kojima bi se narušio izgled i/ili funkcionalnost zgrade.

Tako je zabranjeno izvoditi radove nadograđivanja, natkrivanja i zatvaranja balkona, lođa i terasa. Iznimno je moguće vršiti radove natkrivanja i zatvaranja balkona, lođa i terasa ako se navedeni radovi izvode unificirano za cijelu zgradu i u skladu s građevinskim propisima te propisima koji se tiču zaštite kulturnih dobara.Također, definirano je i da se na uličnim pročeljima zgrada ne smiju postavljati uređaji za hlađenje, grijanje, obnovljive izvore energije te antenski sustavi, kao ni cijevi, kabeli i pribor za te uređaje. Iznimno, navedeni uređaji mogu se postaviti na balkone, lođe ili terase na način da nisu direktno vidljivi s javne površine.

Osim toga, Zakon predviđa da svi zamjenski elementi na pročeljima izgrađenih zgrada moraju biti usklađeni s geometrijskim odnosima i bojom originalnih elemenata odnosno zamjenski elementi koje bi eventualno postavio pojedini suvlasnik ne smiju odstupati od ostatka zgrade.

Također, propisana je i obveza za zgrade u kojima postoji mjesto za punjenje električnih vozila da su suvlasnici istih dužni primijeniti mjere zaštite od požara propisane posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita od požara.

Potrebna suglasnost za kratkoročni najam i najam više osoba

Zakon predviđa još jednu novinu – potrebnu suglasnost za kratkoročno iznajmljivanje nekretnine te u slučaju najma nekretnine većem broju osoba.

Što se tiče obavljanja djelatnosti u zgradama, bez suglasnosti suvlasnika mogu se obavljati registrirane tihe i mirne djelatnosti. Za obavljanje drugih registriranih djelatnosti biti će potrebna suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika, uz dodatni uvjet da suglasnost obvezno moraju dati i svi suvlasnici te zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom u kojem se takva djelatnost obavlja.

Suglasnost se daje na minimalno pet godina, a može se opozvati i prije isteka roka ako se obavljanjem djelatnosti tri i više puta unutar dvije godine krši kućni red i prava ostalih suvlasnika. Za opoziv suglasnosti potrebna je odluka natpolovične većine suvlasnika.

Potrebno je napomenuti i da je suglasnost vezana uz određeni stan bez obzira da li je u tijeku vremena na koju je dana suglasnost došlo do promjene vlasnika stana.

Kratkoročnim iznajmljivačima biti će potrebna prethodna pisana suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika, uz dodatan uvjet da suglasnost obvezno moraju dati i svi suvlasnici te zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom koji se namjerava koristiti za kratkoročan najam. Suglasnost se također daje na minimalno pet godina, uz mogućnost ranijeg opoziva u slučaju kršenja kućnog reda kako je to predviđeno i prethodno.

Predviđena je i obveza pribavljanja dvotrećinske suglasnosti i za suvlasnika koji namjerava u svoj poseban dio zgrade smjestiti više od četiri punoljetne osobe koje nisu rodbinski povezane u uspravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja srodstva, također uz dodatan uvjet da suglasnost obvezno moraju dati i svi suvlasnici te zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi koji graniče s njegovim posebnim dijelom koji se namjerava koristiti za najam za veći broj osoba.

U prijelaznom razdoblju, suvlasnici koji koriste svoje posebne dijelove za registrirane djelatnosti za koje je potrebna suglasnost, dužni su istu pribaviti u roku od pet godina po stupanju na snagu ovog Zakona. Također, jednak je rok propisan i za kratkoročne iznajmljivače, dok je rok za suvlasnike koji iznajmljuju stan većem broju osoba propisan rok od jedne godine za pribavu propisane suglasnosti.

Financiranje ugradnje dizala i uređenja pročelja

Na temelju ovog Zakona moguće je djelomično iz državnog proračuna (jednu trećinu troškova) financirati ugradnju dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe u postojeće zgrade kod kojih su kumulativno zadovoljeni zakonom propisani uvjeti.

Također, predviđa se da se na temelju ovog Zakona iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave sufinancira uređenje pročelja zgrada kod kojih je također potrebno kumulativno zadovoljenje određenih uvjeta, pri čemu se navedeno odnosi na zgrade koje se nalaze unutar kulturno-povijesnih cjelina gradova.

Kućni red zgrade

Zakon predviđa i situacije povrede kućnog reda kojeg se trebaju pridržavati svi suvlasnici kao i svi koji se koriste zgradom, a pojedini suvlasnik je odgovoran za pridržavanje kućnog reda za sve treće osobe koje se koriste njegovim posebnim dijelom zgrade ili su kod njega u posjetu. Suvlasnici natpolovičnom većinom utvrđuju povredu kućnog reda za pojedinog suvlasnika te upravitelj zgrade na temelju te odluke i na zahtjev suvlasnika upućuje opomenu o obvezi pridržavanja kućnog reda onome suvlasniku koji se ne pridržava kućnog reda.

Moguće je čak predvidjeti međuvlasničkim ugovorom obvezu plaćanja naknade za povrede kućnog reda, pa će u takvom slučaju upravitelj zgrade suvlasniku kojem u razdoblju od dvije godine uputi tri opomene, uz treću i svaku sljedeću opomenu u tom razdoblju izdati odluku o naknadi za nepridržavanje kućnog reda.

Naknada se može propisati u međuvlasničkom ugovoru u rasponu od 50,00 do 500,00 eura te se naknada uplaćuje na račun zajedničke pričuve. Opomene izdane pojedinom suvlasniku se na zahtjev upravitelja unose u Registar zajednica suvlasnika te se će se brisati po proteku dvije godine od unosa u Registar.

Prekršajne odredbe

Zakon sadrži i prekršajne odredbe za povredu dužnosti upravitelja zgrade, suvlasnika zgrade te izvođača nezakonitih radova.

Tako je primjerice propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 EUR do 5.500,00 EUR kazniti za prekršaj suvlasnik koji je fizička osoba ako odmah odnosno u najkraćem roku ne dopusti ulaz u svoj poseban dio zgrade kada je to potrebno radi održavanja zajedničkih dijelova zgrade ili otklanjanja kvara koji uzrokuje ili bi mogao uzrokovati štetu na zajedničkom dijelu ili posebnom dijelu drugog suvlasnika.

Ista kazna predviđena je u slučaju postavljanja primjerice klima uređaja na pročelje zgrade ili u slučaju neovlaštenog natkrivanja ili zatvaranja balkona, a kazne su predviđene i za izvođače takvih radova.

Foto:Pexels.com

Objava Što nam donosi novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada? pojavila se prvi puta na Mreža žena.

29.09.2022. godine objavljeno je kako je Saboru upućen prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, nastavno na uvrštenje potrebnih izmjena u Nacionalni plan oporavka i otpornosti. [1] Zakonskim prijedlogom izmjena postojećeg Zakona o radu iz 2014. godine usklađuje se domaće zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske Unije.

Zakonom o radu se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno.

Usklađenje s EU zakonodavstvom

Cilj izmjena je prije svega usklađenje s EU zakonodavstvom, prateći razvoj suvremenog tržišta te razvoja digitalizacije i automatizacije poslovnih procesa, kao i proširenje postojećeg zakonskog okvira kako bi isti bio odgovarajući pokretanju gospodarstva i poduzetničkih aktivnosti posebice u okolnostima koje slijede nakon pandemije COVID-19.

Konkretno, izmjene Zakona o radu iz 2014. godine usklađuju se s dvije Direktive EU, i to s  Direktivom (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/1152) te Direktivom (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan 2 snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L, 188, 12.7.2019., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/1158).

Kako je to obrazloženo u tekstu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, posebna pozornost se izmjenama i dopunama pridaje ugovorima sklopljenim na određeno vrijeme. Naime, utvrđeno je postojanje iznimno visokog udjela ugovora o radu na određeno vrijeme u ukupno sklopljenim ugovorima, a osobito udjela takvoga rada koji se obavlja na temelju ugovora sklopljenih za vrlo kratko trajanje, pri čemu je dodatan problem mogućnost sklapanja takvih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Ugovori o radu na određeno vrijeme sukladno Zakonu o radu trebaju se smatrati iznimkom, a ugovori na neodređeno vrijeme pravilom, međutim na teritoriju RH značajan je udio ugovora na određeno vrijeme te je riječ o broju koji je veći od prosječnog broja na teritoriju cijele EU.

Tako izmjene Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na ugovore o radu na određeno vrijeme predviđaju propisivanje iznimne mogućnosti sklapanja svakog ugovora o radu na određeno vrijeme samo kada za to unaprijed postoji objektivan razlog, propisivanje najvećeg dopuštenog broja takvih uzastopno sklopljenih ugovora tijekom razdoblja od najduže tri godine te bolje definiranje uzastopnih ugovora, kao i propisivanje odgovarajuće zaštite radnika koji su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme. Također se reguliraju uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme te mogućnost prelaska na rad na neodređeno vrijeme.

Rad od kuće

Potreba za izmjenama i dopunama radnog zakonodavstva javila se i u području regulacije rada od kuće posljedično pandemiji COVID-19 koja je značajno, a u velikoj mjeri i trajno, utjecala na izmjenu radnih uvjeta odnosno načina rada velikog broja radnika. Dosadašnji Zakon o radu je rad od kuće vrlo šturo regulirao. Izmjenama i dopunama radnog zakonodavstva predviđa se fleksibilnost radnih uvjeta radnika vezanih uz takve oblike rada (u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, kao i na prijedlog radnika radi usklađivanja radnih i obiteljskih obveza) kao i obvezan dodatni sadržaj ugovora o radu (trajanje takvog rada, evidencija radnog vremena, naknada troškova nastalih takvim radom).

Izmjene i dopune također uvode jasnu definiciju plaće radnika te se regulira i pitanje naknade plaće u okolnostima prekida rada do kojeg nije došlo niti zbog krivnje radnika niti zbog krivnje poslodavca, također posljedično uvjetima rada za vrijeme pandemije COVID-19.

Nadalje, regulira se i rad putem digitalnih platformi, putem kojih na području EU radi više od 28 milijuna ljudi. Zakon o radu dopunjuje se novom glavom s naslovom – Rad putem digitalnih radnih platformi u kojoj se uspostavlja zakonski okvir za uređenje prava i radnih uvjeta radnika te osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi kao i zakonski okvir za transparentno obavljanje poduzetničkih aktivnosti digitalnih radnih platformi na tržištu rada.

Uređenje dodatnog rada za drugog poslodavca

Od ostalih značajnih izmjena može se istaknuti i uređenje dodatnog rada za drugog poslodavca, i to bez suglasnosti matičnog poslodavca i uz veći broj dopuštenih sati takvoga rada. Također, uvodi se pravo na neplaćeni dopust od pet dana godišnje za pružanje osobne skrbi članu obitelji ili kućanstva te pravo na odsutnost s posla jedan dan zbog hitnih obiteljskih razloga.

Ove opsežne izmjene i dopune Zakona o radu stupaju na snagu s početkom 2023. godine, dok poglavlje koje se odnosi na reguliranje rada putem digitalnih radnih platformi stupa na snagu s početkom 2024. godine.

Iva Babić, odvjetnica

Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.

[1] Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, rujan 2022., objavljeno na stranicama sabor.hr

Objava IZMJENE ZAKONA O RADU pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Piše: Iva Babić, odvjetnica, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.

Veliki broj poduzetnika ostao je zatečen prošlogodišnjim zbivanjima koja su bila uzrokovana globalnom pandemijom virusa COVID-19 te se izazovna poduzetnička situacija za veliki broj djelatnosti produžila i na ovu godinu. Međutim, poduzetnici su po svojoj samoj definiciji i prirodi snalažljivi, prilagodljivi i spremni na kompromise kako bi održali te ojačali svoje poslovanje.

Mjere koje su od strane Vlade RH bile ponuđene poduzetnicima bile su u velikoj mjeri kritizirane od strane poduzetnika te su za pojedine djelatnosti imale svoju svrhu u tijeku 2020. godine, no za većinu djelatnosti nisu bile dostupne u dužem periodu te su se poduzetnici uglavnom snalazili, kao i inače, samostalno.

Poduzetnici koji zapošljavaju radnike bili su suočeni s potencijalnim prestankom poslovanja te su mnogi bili prisiljeni prilagoditi svoje poslovanje novim okolnostima, bilo s ciljem smanjenja troškova, bilo s ciljem održanja poslovanja ili pak samo zbog prilagodbe “novom normalnom”.

Jedan od načina prilagodbe novim okolnostima za poduzetnike koji zapošljavaju radnike može biti prilagodba postojećih ugovora o radu promjenama uslijed izvanrednih okolnosti koje su nastupile i čije posljedice se još uvijek u većoj ili manjoj mjeri osjećaju.

Tako je sukladno ovlaštenjima iz Zakona o radu moguće promijeniti raspored radnog vremena, uvesti nejednaki raspored radnog vremena ili radno vrijeme radnika preraspodijeliti. Isto tako, moguće je skraćivanje radnog vremena odnosno određivanje rada u nepunom umjesto u dosadašnjem punom radnom vremenu te određivanje smjenskog rada.

Skraćivanje radnog vremena

U smislu odredaba Zakona o radu, skraćeno radno vrijeme je termin koji se koristi za slučaj obavljanja poslova na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, te se iz tog razloga radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Međutim, kod skraćenog radnog vremena u smislu čl. 64. Zakona o radu ne smije se raditi razlika u odnosu na radnike koji rade u punom radnom vremenu pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa.

Dakle, pojam tzv. skraćivanja radnog vremena / radnog tjedna nije istoznačan pojmu skraćenog radnog vremena u smislu Zakona o radu već bi tzv. skraćeno radno vrijeme / skraćeni radni tjedan bio odgovarajući radu u nepunom radnom vremenu u smislu Zakona o radu s obzirom na to da se razmjerno skraćivanju radnog vremena smanjuje i plaća radnika.

Skraćivanje radnog vremena se najviše veže uz Njemačku i njihov model tzv. Kurzarbeit. Naime, Njemačka je još 2008. godine uvela model skraćenog radnog vremena te se iz današnje perspektive smatra da je taj model sačuvao brojna radna mjesta u vrijeme zadnje velike svjetske krize.

U Hrvatskoj je kraće vrijeme bio na snazi Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta, međutim je isti ukinut početkom 2017. godine. Primjenom skraćenog radnog vremena, radnici će tada raditi u nepunom radnom vremenu s obzirom na to da je nepuno radno vrijeme svako vrijeme koje je kraće od punog radnog vremena u trajanju od 40 sati tjedno.

U tom slučaju bit će potrebno i da poslodavac i radnik zaključe pisani aneks ugovora o radu s obzirom na to da se mijenjaju osnovni uvjeti prvotnog ugovora o radu, odnosno radno vrijeme te posljedično tome i plaća radnika. S obzirom na dvostrani karakter ugovora o radu, i poslodavac i radnik će morati suglasno ugovoriti smanjenje broja radnih sati odnosno rad u nepunom radnom vremenu.

Bitno je napomenuti kako je Zakonom o radu propisano da se ne samo plaća, već i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

U svakom slučaju, važno je bilo kakve promjene ugovora o radu u smislu promjena u rasporedu radnog vremena, skraćivanja radnog vremena ili promjene rada s punog na nepuno radno vrijeme regulirati pisanim aneksom ugovora o radu koji će zaključiti sporazumno poduzetnik kao poslodavac s jedne strane i radnik s druge strane.

Rad od kuće

Veliki broj poduzetnika, pogotovo malih i mikro poduzetnika, rad ionako redovito obavlja od kuće ali značajan broj poduzetnika koji imaju zaposlene radnike rad obavlja u poslovnom prostoru koji je u vlasništvu poduzetnika ili pak češće u zakupu ili na korištenju poduzetnika. S obzirom na to da poslovni prostor sam po sebi podrazumijeva izvjesne mjesečne troškove, mnogi poduzetnici su i nakon prestanka lockdown-a nastavili s radom od kuće, i to ne samo poduzetnici koji su jedini zaposlenici svojih društava ili obrtnici, već i poduzetnici sa zaposlenim radnicima.

Rad od kuće u redovnim okolnostima predstavlja rad na izdvojenom mjestu rada sukladno čl. 17. Zakona o radu. U slučaju ugovaranja rada od kuće odnosno rada na izdvojenom mjestu rada, dakle mjestu različitom od sjedišta ili poslovnog prostora poslodavca, Zakon o radu predviđa obvezni sadržaj takvih ugovora o radu.

Naime, s obzirom na to da je riječ o specifičnoj situaciji u kojoj radnik rad obavlja izvan prostora poslodavca, bit će potrebno u takav ugovor o radu ili aneks ugovora o radu uključiti i dodatne odredbe koje se tiču radnog vremena, opreme za obavljanje posla, upotrebe vlastite opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time, naknade drugih troškova radniku te načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.

Iako je riječ o radu od kuće, poduzetnik će kao poslodavac morati voditi računa o organizaciji posla i sigurnosti radnika, radnom vremenu i odmorima radnika. S druge strane, radnik je svakako dužan za vrijeme obavljanja rada od kuće posao i zadatke koje dobiva po nalogu poslodavca obavljati s dužnom pažnjom. U slučaju da je određen rad od kuće radnik ima pravo na svoju redovnu plaću s obzirom na to da je jedino što se promijenilo mjesto obavljanja rada.

Prethodno pandemiji, za većinu trgovačkih društava i poduzetnika koji imaju zaposlene radnike rad od kuće je bio rijetkost te su tako uglavnom radila trgovačka društva iz područja IT-a, i to tako da su uglavnom kombinirali rad u prostoru poslodavca i rad od kuće odnosno rad na izdvojenom mjestu rada.

Danas je rad od kuće ili rad na izdvojenom mjestu rada postao uobičajena pojava za veliki broj djelatnosti, od velikih korporacija i banaka pa do malih, srednjih i mikro poduzetnika koji zapošljavaju radnike. Nove okolnosti i poslovno okruženje koje se intenzivno mijenja će svakako zahtijevati i daljnje prilagodbe od strane poduzetnika koje bi trebale biti popraćene i odgovarajućim aktivnostima zakonodavca.

Foto:Vlada Karpovich, Pexels

Objava Skraćivanje radnog vremena i rad od kuće pojavila se prvi puta na Mreža žena.