Unatoč sve većem broju konkretnih inicijativa i podizanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti i poticanju nediskriminacije žena u različitim sferama života, prilikom popunjavanja mjesta u upravnim odborima najvećih hrvatskih kompanija, žene su i dalje u manjini.

Najnovije istraživanje pokazalo je da uprave vodećih hrvatskih kompanija (rangirane po tržišnoj kapitalizaciji) u svom sastavu i dalje imaju izrazito mali postotak žena. Podzastupljenost u korporativnim upravljačkim strukturama prisutna je i u uspješnim kompanijama u regiji JI Europe, potvrđuje istraživanje poslovne škole COTRUGLI provedeno na reprezentativnom uzorku najvećih javno izlistanih dioničkih kompanija u 8 zemalja: Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Rumunjskoj, Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj.

Zaostatak u odnosu na europski prosjek

Analiza sastava uprava 15 najvećih hrvatskih dioničkih kompanija otkriva da prosječan udio žena u sastavu uprava iznosi samo 16,5 posto. Drugim riječima, Hrvatska se u usporedbi s ostalim zemljama uključenima u ovo istraživanje smjestila na samo začelje! Neznatno veći postotak imaju Bugarska (16,95%) i Rumunjska (17,55%), a potom i susjedne Slovenija (18,56%), BiH (19,86%) i Crna Gora (20,77%). Optimizam vraća Srbija s postotkom od 27,25 te Makedonija koja bilježi najbolji rezultat u regiji s 33,98% žena u upravama najvećih makedonskih dioničkih kompanija.

Za usporedbu, žene u europskim malim, srednjim i velikim kompanijama zauzimaju 35 posto mjesta u sastavu uprava. Podaci Europskog instituta za ravnopravnost spolova (European Institute for Gender Equality) navode Francusku kao zemlju s najvišim postotkom žena u upravama tamošnjih dioničkih kompanija – čak 45 posto.

GRAFIKON 1 – Postotak žena u upravama javno izlistanih dioničkih kompanija u regiji JI Europe (SEE)

Kvotama do ravnopravnosti

I Europska komisija (EK) prepoznala je problem neravnopravnosti u korporativnom upravljanju u tvrtkama širom Europe. Prema prijedlogu EK-a koji je dobio snažnu podršku predsjednice Ursule Von der Leyen, planira se uvesti minimalni postotak žena na neizvršnim upravljačkim pozicijama, i to u rasponu od 33 do 40 posto, ovisno o veličini i strukturi kompanije. Tvrtke koje prekrše ovo pravilo, snosile bi sankcije koje će odrediti nacionalne vlade zemalja EU.

Žene na izvršnim pozicijama

COTRUGLIJEVO istraživanje potvrdilo je da je zastupljenost žena na izvršnim pozicijama u Hrvatskoj i regiji JI Europe i dalje niska. Najveći postotak kompanija sa ženama na izvršnim pozicijama pronalazi se u Srbiji (25%), nakon koje slijede Hrvatska i Rumunjska s 15%. U Sloveniji i Crnoj Gori taj postotak iznosi 7, a u BiH, Bugarskoj i Makedoniji 0.

Na europskoj razini, 19% žena je na izvršnim pozicijama.

GRAFIKON 2 – Postotak žena na izvršnim pozicijama u vodećim javno izlistanim dioničkim  kompanijama u regiji JI Europe (SEE)

Osnaživanje poslovnih žena

Promatrajući navedene rezultate, može se zaključiti da tvrtke širom svijeta i dalje trebaju uložiti velike napore kako bi se poboljšao položaj žena u korporativnoj hijerarhiji ako žele dati prioritet inicijativama za raznolikost, jednakost i inkluziju u svojim organizacijama i na najvišim razinama. Jedino na taj način moguće je postići ravnopravnost rodova u izvršnim odborima.

Osim promicanja ženskog vodstva, ženama je potrebno pružiti potrebnu podršku, prilike i obrazovanje, kako bi samouvjereno vodile u budućnosti. Osiguravajući sredstva za podršku programima dodatnog obrazovanja i usavršavanja žena, tvrtke osnažuju žene na preuzimanje liderskih pozicija.

*Podaci za regiju JI Europe dobiveni pregledom 15 najvećih nacionalnih (po tržišnoj kapitalizaciji) javno izlistanih dioničkih kompanija (**za BiH korišten SAX-10 dionički indeks, a za Makedoniju MBI10 dionički indeks)

Foto: Cotrugli

Objava ISTRAŽIVANJE: Žene i dalje nedovoljno zastupljene u upravama vodećih hrvatskih kompanija pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Tekst: Senka Borovac Zekan, Viši predavač na Odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu

Svjedoci smo, posebno u posljednje dvije godine, kako je napravljen izniman iskorak u korištenju napredne informacijske i komunikacijske tehnologije. Kriza, koja još uvijek traje, je potaknula promjene u poslovnom svijetu koje su zajedno s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (ICT) dovele do dvije velike promjene. Generacija-Z  kupaca ima različita očekivanja od prethodnih generacija i reagira potpuno drugačije od ustaljenih obrazaca na koje je društvo do sada bilo naviknuto.

Prva promjena vezana je uz pojavu poduzeća koje svoje poslovne modele temelje isključivo na Internet poslovanju. Prebacivanje i/ili proširivanje poslovanja malih, srednjih i velikih poduzeća na Internet poslovanje obično se događa otvaranjem Internet trgovina ili prebacivanjem cjelokupnog poslovanja na e-poslovanje.
Druga promjena vezana je uz pojavu nove skupine kupaca, poznate kao Generacija-Z. Ova generacija kupaca ima različita očekivanja od prethodnih generacija i reagira potpuno drugačije od ustaljenih obrazaca na koje je društvo do sada bilo naviknuto.

Ovo je generacija koja ne poznaje svijet prije interneta i mobitela, koja gleda YouTube umjesto TV-a i prati najnovije trendove na stranicama svojih omiljenih influencera.

Obje promjene – i ona vezana uz poslovni model kao i ona vezana uz ponašanje kupaca – imaju izniman utjecaj na način na koji se poduzeća povezuju sa svojim
kupcima, ali i poslovnim partnerima. Stoga se danas javlja kao imperativ da vlasnici malih, srednjih i velikih poduzeća što bolje razumiju kupovno ponašanje
Generacije-Z kako bi dobivene spoznaje iskoristili u stvaranju novih mogućnosti za svoje poslovanje.

Generaciji-Z pripadaju svi oni rođeni (otprilike) između 1996.-2011.

Generacija-Z čini 25% svjetske populacije i vrlo je izgledno kako će nadmašiti ostale generacije u smislu kupovne moći u skorijoj budućnosti.
Predviđanja su kako će u rukama Generacije-Z biti gotovo 40% ukupne kupovne moći potrošača u 2022. godini. Kako bi bolje razumjeli Generaciju Z, agencija Dijalog komunikacije, provela je istraživanje vezano uz mlade rođene u drugoj polovici devedesetih i početkom 2000. godine.

U istraživanju je sudjelovalo 1667 sudionika Generacije-Z iz cijele Hrvatske.

Cilj istraživanja je bio otkriti njihova stajališta o pojedinim brendovima kao i navike vezane uz korištenje određenih medija.

Rezultati istraživanja pokazali su:

• Kako čak 87% pripadnika Generacije Z svakodnevno koristi društvene mreže.
• Njih 92% preferira Instagram mrežu.
• Video platformu YouTube prati njih 94% dok je četvrtina njih izjavila kako pregledavaju YouTube kanale tijekom cijelog dana.
• Njih 87% koristi mobitele uglavnom za gledanje YouTubea (45%).
• Za komunikaciju sa svojim prijateljima koriste se aplikacijama Facebook Messenger, Instagram i WhatsApp.
• Gotovo svi pripadnici Generacije Z (čak njih 97%) prati influencere, a 59% kupuje proizvode i usluge na preporuku influencera.
• Generaciju-Z čine kupci koji imaju izraženu sklonost kupnji putem interneta; pokazuju specifične obrasce ponašanja pri kupnji odjeće, hrane i pića.

Poduzeća koja pokušavaju svoje proizvode i usluge prodati kupcima Generacije-Z trebaju znati tko su oni, što žele i na koji način to žele dobiti. Ova generacija predstavlja iznimno važan potrošački segment svake zemlje.

Istraživanje je, između ostalog, otkrilo i koji su omiljeni brendovi Generacije-Z.

• U kategoriji hrane prvo mjesto pripada McDonald’su.
• U kategoriji pića prvo mjesto pripada Coca-Coli.
• U kategoriji kozmetike omiljenija marka je Essence
• U kategoriji tehnologije Samsung.
• Jedan od omiljenijih brendova odjeće i obuće je Adidas. Ispitanici su izdvojili Adidas kao
  najvažniji brend u njihovom životu.

Kakvo je kupovno ponašanje Generacije Z i kako ono utječe na poslovanje poduzeća?

Sada već davne 2005. godine Dede je predvidio kako je malim, srednjim i velikim poduzećima nužno potrebna radikalna promjena kako bi razumjeli i prilagodili se ovoj novoj generaciji.
Predvidio je kako će porasti online kupovina kao i korištenje društvenih mreža koje će imati dominantan utjecaj na pripadnike ove generacije. Društveni mediji doveli su do pojave novih načina interakcije, ne samo među kupcima i potrošačima, već i među potrošačima i poduzećima.

Novi društveno-ekonomski trendovi kao što su pojava kreatora sadržaja (content writers), pojava influencera, ekonomija dijeljenja, gejmifikacija, kao i tehnološki trendovi (kao što su računarstvo u oblaku, tehnologija 3D ispisa, pojava mobilnih aplikacija, Big Data, TV na zahtjev i sl.) mijenjaju
tržište i otvaraju vrata novim prilikama, novim poduzećima kao i ulasku novih “igrača” na tržište i to najčešće u obliku start-up-ova.

Jasno je kako se i mala i srednja i velika poduzeća trebaju prilagoditi promjenama vezanim uz preference kupaca i potrošača, a koje karakterizira sveprisutna neizvjesnost. Sve navedeno odrazit će se svakako i na troškove poslovanja.

Neizvjesnost se općenito vezuje uz promjene u potražnji za proizvodima i uslugama (Davis, 1993.; Miller, 1992.). Nemogućnost poduzeća da prevlada ove neizvjesnosti može dovesti do pada konkurentnosti poduzeća i dovesti do viška ili manjka zaliha proizvoda ili čak do pada prodaje i potražnje za njihovim uslugama i to sve stoga jer se kupci vrlo lako i brzo mogu okrenuti konkurentima. To im omogućava upravo tehnologija. Utjecaj tehnologije je sve veći. Posebno se taj utjecaj očituje u promjenama u ponašanju mladih ljudi u smislu njihovih kupovnih i potrošačkih navika.

Generaciju-Z možemo nazvati generacijom tehnoloških “ovisnika” jer imaju visoku razinu razumijevanja internetske tehnologije, aktivno ju koristite, tražeći pri tome zabavu i druženje u virtualnom okruženju. Oni sve vrste informacija (od recepata do medicinskih savjeta!) traže na internetu i uglavnom su dostupni i povezani 7/24.

Generacija-Z naviknuta je sve što želi dobiti na jednostavan i brz način.

“Ovisni” su o tehnologiji i društvenim mrežama, informiraju se na internetu i dijele, kako poslovne tako i privatne, informacije na virtualnim mrežama. Oni su, između ostalog, izuzetno dobri u multitasking-u, ne vole raditi u timovima i vješti su u usvajanju novih tehnoloških znanja (Berkup, 2014).

Lewis (2014) u svojoj studiji Generation-Z predviđa kako će doći do opadanja proizvodnje za masovna tržišta. Umjesto toga, naglasak će biti na kreiranju
ekskluzivnosti – proizvod ili usluga prilagođena specifičnom kupcu. Ovo se događa zato što korištenje interneta i mobilnih komunikacija omogućuje profinjeniju
segmentaciju tržišta i poslovni pristup individualiziran do neslućenih granica.

Osim toga, dogodio se i značajan napredak po pitanju logistike distribucije i prodaje; stvaraju se modeli opskrbnih lanaca koji imaju sposobnost podržati više tržišta i različite segmente kupaca kao i tržišnih niša.

Druga studija koju je provela Dykstra (2012) je pokazala kako će promjene vezane uz kupovinu i ponašanje potrošača Generacije-Z značajno poremetiti ravnotežu u potražnji i ponudi među poslovnim konkurentima.

Sve je veći broj poduzeća koja prebacuju svoje poslovanje (i) na Internet što omogućuje potrošačima birati gdje i od koga kupovati. Broj kupaca u online
trgovinama drastično se povećao u odnosu na broj kupaca u “offline” trgovinama. Na primjer, danas se online kupovina odjeće povećala za (približno) 22% više od prosječne kupovine proizvoda u drugim kategorijama (Sullivan i Hyun, 2016).

Ova studija je otkrila kako se pripadnici Generacije-Z drugačije ponašaju u odnosu na druge generacije. Nalazi ove studije sugeriraju kako su pripadnici Generacije-Z “konzumni” kupci koji ima tendenciju odmah potrošiti novac na određeni proizvod ili uslugu. Generacija-Z voli kupovati online.

Jednostavnost kupovine, pristupačnost, raznolikost proizvoda i mogućnost kupovine u vrijeme u kojem im odgovara, su najčešći razlozi za kupovinu putem interneta.

Odjeća odnosno moda je kategorija kupnje koja ima najveću sklonost za kupnju putem interneta. Potom ju sijede kategorije hrane i pića. Značajan segment Generacije-Z čine žene. One su sklonije biranju odjeće i modnih dodataka u odnosu na muški segment Generacije-Z.

Generacija-Z polako, ali sigurno “odrasta” i prerasta u segment odraslih koji će tako postati najbrojniji i najznačajniji kupci u bliskoj budućnosti.

Poduzeća koja žele svoje proizvode i usluge prodati Generaciji-Z trebaju znati tko su, što žele i na koji način žele to dobiti. Poduzeća također trebaju napraviti planove i strategije za njihovo poslovanje s posebnim naglaskom na online maloprodaju.

Budući da su rođeni u digitalno doba, Generacija-Z ima kudikamo drugačije navike od prethodnih generacija, a već u mladoj dobi imaju značajan utjecaj na donošenja odluka o kupnji u obitelji.

Razumijevanje njihovog ponašanja i navika po pitanju “konzumiranja” medija, otvorit će brojne mogućnosti trgovcima i vlasnicima brendova vezanim uz izgradnju dugoročnih odnosa.
Kako bi maksimizirala svoju zaradu, potrebno je da poduzeća identificiraju navike korištenja društvenih mreža Generacije Z te konzumacije audio i video sadržaja, kako bi kroz navedene kanale promovirali svoje proizvode i usluge u svrhu povećanja prodaje.

Većina pripadnika ove generacije pokazuju nekonvencionalno ponašanje, ne samo u učenju već i u ponašanju.

Pripadnici ove generacije su skloniji pratiti edukativne tečajeve digitalnog oblika.

Ovo se posebno odnosi na tečajeve kojima je moguće pristupiti u bilo koje doba (tzv.7/24). Takav način učenja im je privlačan i zbog nižih troškova. Tako je danas sve više učenja posredstvom tehnologije kao što su webinari, podcast sadržaji te sadržaji koji predstavljaju tzv. „obrazovnu zabavu“ (engl. edutainment). Edutainment podrazumijeva igranje poslovnih igara u kojima sudionici trebaju riješiti realne zadatke i donijeti adekvatne odluke za njihovo rješavanje.

I na kraju, treba istaknuti kako je Generacija-Z vrlo ambiciozna generacija čiji će utjecaj potaknuti mnoge promjene u različitim industrijama. Tehnologija im je toliko bliska da će je, vjerujemo, iskoristiti za modernizaciju brojnih industrija.

Činjenica je kako su društvene mreže postale temelj svake komunikacije. Njima je komuniciranje putem društvenih mreža temeljni način druženja. Ne iznenađuje kako ovoj generaciji stoga nedostaju društvene vještine u neposrednoj komunikaciji. Već danas smo svjedoci promjena u svijetu komunikacija koje se nikada više neće vratiti “na staro”.

Mladi se danas rađaju i odrastaju uz brzi internet, pametne telefone, društvene mreže i brz i lagan pristup vijestima.
Generacija Z je prva globalna generacija koja granice ne percipira kao lokalne i globalne.

Generacija Z je prva generacija istinskih digitalnih nomada na svijetu.

Objava Kupovne navike generacije Z i njihov utjecaj na poslovanje poduzeća pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Preliminarni rezultati  istraživanja

Pandemija virusa COVID-19 donijela je niz promjena u svakodnevnom životu obitelji. Uz ekonomsku i zdravstvenu neizvjesnost, nove okolnosti, primjerice, rada od kuće i obrazovanja djece na daljinu unijele su nova opterećenja u život obitelji i značajno promijenili dosadašnju organizaciju i funkcioniranje obiteljskog života. Neka recentna istraživanja (WTO, 2020) ukazuju na to da su veći dio tereta povećanja poslova zbog pandemije podnijele žene. Po tom pitanju iznimka nije ni Hrvatska.

Promjene su vidljive u privatnom i poslovnom životu žena, a posebno su izražene kod zaposlenih žena koje imaju djecu. Balansiranje između poslovnih obveza, rada od kuće te porasta tzv. neplaćenog rada (engl. unpaid job/work) poput brige za djecu, starije i/ili oboljele i kućanstvo izazovi su koje je donijela pandemija.

Neplaćeni rad

Neplaćeni rad, kako ga definira Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization), je „neplaćeni rad koji se obavlja radi održavanja dobrobiti i uzdržavanja drugih pojedinaca u kućanstvu ili zajednici, a uključuje izravnu i neizravnu skrb (tj. rutinske kućanske poslove)“.

Ovaj neplaćeni rad češće obavljaju žene nego muškarci, dijelom zbog ukorijenjenih tradicionalnih rodnih uloga, a dijelom zbog obilježja ekonomske participacije žena odnosno poslova koje obavljaju i za koje je vjerojatnije da će biti honorarni (engl. part-time), fleksibilni i manje plaćeni (Power, 2020). Disproporcionalna raspodjela tereta neplaćenog posla na žene ne samo da je fizički naporna i dugotrajna, već može tijekom vremena negativno utjecati na njihova osobna primanja, mogućnosti edukacije i profesionalnog razvoja i napretka, odnosno dugoročnu financijsku poziciju (uključujući i iznos mirovine). Zbog toga smo htjele istražiti odnose između poslovnih obveza, neplaćenog rada i financijske pozicije žena.

Prema nekim istraživanjima, majke s dvoje djece, prije ovih izvanrednih pandemijskih uvjeta, bile su pod 40% višim stresom od prosječne osobe (Chandola i sur. 2019., prema Power, 2020.). Dodatno, rezultati najnovijih studija ukazuju da su posebno majke, i to zaposlene majke, najsnažnije pogođene ograničenjima koje je donijela pandemija (tzv. korona kriza).

Preliminarni rezultati našeg istraživanja pokazuju da je i u Hrvatskoj situacija slična. Zbog toga smatramo da je vrijedno rezultate predstaviti široj javnosti i ukazati na težu poziciju majki koje su izložene velikim pristiscima i mnogo većem opterećenju nego prije.

Zahvaljujemo svim ženama koje su izdvojile svoje vrijeme i pristale sudjelovati u anketi provedenoj tijekom siječnja i veljače 2021. Slika 1. prikazuje glavne demografske karakteristike majki (713 ispitanica).

Uz promjene na radnom mjestu, pandemija je majkama donijela i dodatni rad kod kuće. Pored plaćenog posla, opterećenost majki je snažno izražena dodatnim neplaćenim poslovima u kući. Naime, zbog potrebe otkazivanja pomoći u kućanstvu koje su prije pandemije možda i imale (plaćena pomoć oko poslova čišćenja, peglanja i slično, ili pomoć baka i djedova oko djece), a u cilju zaštite zdravlja, situacija se još i dodatno pogoršala. Pozicija u kojoj su se zaposlene majke našle naziva se i tzv. četvrta smjena (eng. fourth shift). Ona je itekako zahtjevna i rezultira u dodatnom opterećenju koje može dovesti i do tzv. izgaranja (engl. bournout), o čemu se dosta i raspravlja u novije vrijeme. Rezultati pokazuju kako su majke, u odnosu na razdoblje prije pandemije, u najvećem opsegu dodatno opterećene poslovima obrazovanja djece zbog zatvaranja škola i prelaska na online nastavu. No, na leđima majki je također i velika količina dodatnog tereta svakodnevnih poslova u kućanstvu i brige za starije članove obitelji.

Zbog protu-pandemijskih mjera, veliki broj žena su bile primorane prijeći na rad od kuće. Tradicionalna percepcija u javnosti jest da rad od kuće nije rad, već blagodat. Stoga često i sami članovi kućanstva prebacuju dio neplaćenog rada i svojih dužnosti u kućanstvu na majku jer je ona kod kuće, a ne „na poslu“. Rezultati istraživanja pokazuju da je majkama koje rade od kuće ipak teže. Naime, radom od kuće teško je razgraničiti radno vrijeme jer se obveze plaćenog posla isprepliću s neplaćenim obiteljskim obvezama. U takvim situacijama raste vjerojatnost većeg ukupnog opterećenja majki koje od nula do 24 sata trebaju balansirati posao i obiteljske i kućanske odgovornosti (odrađuju četvrtu smjenu).

Raspodjela obaveza i prije pandemije nije išla u korist žena. Kada je riječ o raspodjeli obaveza između članova obitelji, većinu obaveza u pandemiji preuzimaju majke, a u odnosu na slobodno vrijeme prije pandemije sada imaju puno manje vremena za sebe. Zanimljiv je podatak prema kojemu majke koje rade od kuće imaju manje vremena za sebe od majki koje ne rade od kuće.

Nadalje, rezultati pokazuju da, zbog dodatnih ograničenja, pritiska i opterećenja koji su se pojavili zbog novonastale krizne situacije, majke osobno, ali i na razini obitelji doživljavaju stres u jačem intenzitetu nego prije.

Kada je riječ o promjenama koje se odnose na poslovnu domenu, rezultati pokazuju kako su se određene promjene vezane uz obavljanje posla dogodile zbog odluke poslodavaca, ali i zbog vlastitih odluka majki. Određeni postotak majki je odlukom poslodavca morao raditi i više nego prije, pa su neke zbog toga bile primorane i promijeniti posao (preuzeti slabije plaćeni posao) zbog povećanja obveza kod kuće. Naime, morale su se žrtvovati kako bi dobile više vremena da se posvete ostalim obavezama kod kuće. Veoma važno je naglasiti da se efikasnost majki u obavljanju plaćenog posla nije mijenjala bez obzira na broj djece, te jesu li radile od kuće ili ne.

Važan aspekt našeg istraživanja jest i financijska pozicija majki. Ispitali smo financijska znanja i financijsku otpornost obitelji i majki te jesu li se stavovi i ponašanja majki u vezi s novcem promijenili uslijed pandemije. Na sva tri bazična pitanja (The Big Three) kojima se ispituje financijsko znanje, samo 29,7% majki je odgovorilo točno. Zanimljivo je da je 44,8% majki izjavilo da zarađuje više ili podjednako kao drugi članovi kućanstva. Unatoč tome, teret najvećeg dijela povećanog opsega neplaćenih kućanskih poslova je i dalje na majkama.

Rezultati ankete upućuju na to da majke u vrijeme pandemije osjećaju da je njihova buduća financijska pozicija ugroženija u odnosu na obiteljsku. Je li takva percepcija posljedica preopterećenosti majke dodatnim obvezama oko obrazovanja djece, opsegom kućanskih poslova, potrebom njege starijih i oboljelih članova obitelji, ili je pak odraz nedovoljnog financijskog znanja majki, ili nametnute nepovoljne pozicije kod poslodavca (na poslu), pitanje je na koje ćemo, nadamo se, odgovoriti konačnim rezultatima našeg istraživanja.

Izv. prof. dr. sc. Ana Rimac Smiljanić

Izv. prof. dr. sc. Ivana Bulog

Doc. dr. sc. Sandra Pepur

KORIŠTENA LITERATURA:

• Kate Power (2020). The COVID-19 pandemic has increased the care burden of women and families, Sustainability: Science, Practice and Policy, 16:1, str. 67-73.

• WTO (2020). The economic impact of Covid-19 on women in vulnerable sectors and economies information note, World Trade Organization, https://www.weforum.org/agenda/2020/09/covid-19-gender-inequality-jobs-economy/
• https://www.wto.org/english/news_e/news20_e/info_note_covid_05aug20_e.pdf

Slike: iz dostavljenog istraživanja.

Objava BALANSIRANJE POSLOVNIH I OBITELJSKIH OBAVEZA MAJKI U VRIJEME PANDEMIJE pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Objava Istraživanje: Covid pandemija i daljnja digitalizacija B2B prodaje pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Piše:Ivana Radić

Najnovije istraživanje Svjetske banke u Hrvatskoj provedeno na N=500 ispitanica pokazuje da su žene dominantno zastupljene na prvim „linijama obrane od Covid 19“ čime se misli na sve zaposlene u zdravstvenom sustavu i u retailu koji je nužan za funkcioniranje stanovništva.

Istovremeno je rizik od otkaza najviši u djelatnostima u kojima  su žene dominantno zastupljene poput pružanja usluga smještaja, kulture, edukacija i sličnih djelatnosti.

Rad od kuće

Rad od kuće opteretio je žene u smislu vremena koje trebaju izdvojiti za posao, obitelj, školske obaveze djece i slično te bitno narušio vrijeme koje mogu posvetiti poslu. Lock down je u veliko mjeri utjecao na raspoloživost vremena kod žena  pa je tako 76 posto žena  odgovorilo da su one odgovorne za kompletno kućanstvo dok se  tek manji postotak žena može osloniti na vanjsku pomoć.

Rad od kuće utjecao je većim dijelom na produktivnost žena  u odnosu na muškarce i to u negativnom smislu. Opterećene svakodnevnim obvezama one jednostavno nisu u mogućnosti jednako se posvetiti poslu kao muškarci.

Ipak, pomaci postoje, pa se tako jedan dio muškaraca uključio u svakodnevne obaveze i priznao da su žene pod većim pritiskom obaveza. Ipak, rezultat lock downa je taj da bi se  veći dio žena bi se mogao naći u nezavidnoj poziciji u kojoj su one na prvim mjestima za dobivanje otkaza ili smanjenje obujma poslovanja.

Žene u ruralnim područjima su posebno izložene riziku te je njihov rizik od dobivanja otkaza dva put veći u odnosu na muškarce. Većina obrazovanih žena se lako može prilagoditi radu od kuće – čak 62 posto, 31 posto žena u ruralnim područjima , dok se tek 7 posto neobrazovanih žena može prilagoditi istome.

Kulturne i rodne norme

Hrvatska je visoko patrijarhalna država što se vidi i u poduzećima u vlasništvu žena. Stanovi, kuće, materijalna imovina, tvrtke – su i dalje u vlasništvu muškaraca što ženama onemogućuje financijsku samostalnost i dodatno financiranje. Žene imaju i limitirano vrijeme za networking  koji je ključan za razvoj poslovanja te imaju gotovo slabe ili nikakve političke veze.

Porast obiteljskog nasilja za vrijeme lock downa je porastao, a mnoge intervjuirane žene su rekle da je ostanak partnera kod kuće utjecao na emotivne odnose.

Kroza uzrokovana virusom Covid 19 nije produbila jaz između oba spola nego osvijetlila probleme koji već postoje.

Na putu k rješenjima

Za žene koje rade nužno je osigurati edukacije iz područja organizacije vremena, povećati opcije za rad od kuće i ponuditi više mogućnosti za cjeloživotno učenje. Za žene koje nisu uključene u tržište rada potrebno je osigurati i razviti različite opcije za njihovo uključivanje.

Briga o djeci dok su žene na poslu treba biti osigurana preko vrtića i dadilja koje bi bile školovane za taj posao. Povećati pristup financiranjima i financijsku pismenost, educirati djevojčice i dječake od male dobi kako bi se odmakli od patrijarhalnog načina ponašanja, osiguranje brige za starije osobe.

Ako govorimo o zaključcima, čini se da je kriza uzrokovana virusom covid 19 ipak jače utjecala na žene i na njihovu poslovnu aktivnost. Što će se točno dogoditi na jesen kada ćemo vidjeti i rezultate ove krize tek ćemo svjedočiti.

Žene se prije svega moraju pobrinuti same za sebe, izdvojiti vrijeme za sebe i svoj biznis, izdvojiti ono što je važno, ono što nije hitno i ono što može čekati kako bi se lakše nosile sa svim obavezama i ulogama u kojima se nalaze.

Photo: pexels

Objava Žene za vrijeme i nakon krize Covid 19 pojavila se prvi puta na Mreža žena.