Piše:Vesna Ljubičić

Osjetiti ili ne osjetiti strah, nemoć,tugu…milijun emocija i osjećaja u jednom trenutku se ispreplelo. Hoće li korona trajno promijeniti radnu,društvenu,umnu,emotivnu kulturu u Hrvatskoj, svijetu? Dopustili smo da korona mijenja naš život iz sata u sat.

Na samom početku me je kao i većinu vjerujem nervirala tolika medijska pozornost ,misleći kako me uistinu nervira jer se diže tolika panika. Tako je, očito, mislila i većina ljudi oko mene.
Unatoč vijestima o nekolicini zaraženih u RH, tisućama u svijetu, u Osijeku kao i vjerojatno u drugim gradovima diljem svijeta ljudi su govorili (pa i ja i nekolicina mojih poslovnih partnera):”Pa što, i običnu gripu dobiju svake godine stotine, tisuće pa nitko ne obraća pažnju, koliko ljudi umre od gripe, koliko ljudi umre od gladi, starosti, nemoći ili napušteno.”
Police u trgovinama su bile pune uglavnom svega osim dezinfeksijskih sredstava i kažu wc-papira (do danas mi nije jasno zašto baš wc-papira?!). Iskreno, u tom sam trenutku još mislila kako je jako cool ignorirati koronu i prijetnju koja od nje dolazi.

Čak i ono jutro rano u 7h i 05 minuta kada sam se zatekla na osječkoj tržnici pokušavajući kupiti jedna pileća prsa koja sam imala namjeru odnijeti kući djeci da si rade ručak pa da odem u radnju, jutro kada su u redovima ljudi čekali na meso, jutro kada je ¨čovjek¨ ispred mene kupio cjelodnevnu zalihu tog proizvođača piletine ne udostojeći se reći ¨dajte gospođi to jedno bijelo meso¨ – čak i tada sam mislila čemu tolika panika.

Gledajući ljude oko sebe taj dan nisam više znala jesam li ja luda ili oni.
Kao čovjek sam razmišljala …zar smo došli do toga da mi treba ¨veza¨za kupiti meso …halo meso!!! Cijeli dan sam bila pod dojmom tog događaja.

Korona je bez sumnje zavladala Osijekom.

Otkazane su školske aktivnosti djeci,najstarija kćerka koja je vodila trgovinu dobije hvala Bogu – bronhitis. Kažem hvala Bogu jer sam si tek koji dan poslije dala truda da vidim koji su simptomi znani za koronu, tko je podložan više itd., te sam shvatila da je njen bronhitis blagoslov obzirom da joj je imunitet slabiji.

I dalje zahvaljujem na bronhitisu kao okidaču jer uistinu tada sam opet postala svjesna suočavanja sa smrtnošću.

Paralelno s mojim osvještavanjem promišljala sam kako moram naručiti više robe za trgovinu – ne previše, ali da uvijek imam sve za specifičnu skupinu ljudi intolerantnih na gluten. Zovem dobavljače u RH još nekako ide to, kažu čekaju robu, u Mađarskoj dobavljač mi uporno šalje e mail da dođem najbolje po robu odmah (mislim što forsira, platila sam -kao da je pitanje života i smrti).  Odlazim po robu ljuta naravno jer ¨baš sada¨ moram – na kraju došavši po robu dobavljač mi kaže od ponedjeljka se zatvara granica (a ja sam bila u petak).

I tako kreće priča : Kako opstati u poslu sa koronom

Najednom nema dezinfekcijskog sredstva, nema maski, nema jednokratnih rukavica, dobavljači šalju e mailove da neće biti u mogućnosti isporučivati robu radi trenutno nastale situacije, drugi opet napominju da će ravnomjerno rasporediti postojeće zalihe svima, treći kasne sa dostavom jer nemaju sirovine koju su iz Italije uvozili,naši domaći proizvođači dižu cijene, trgovački lanci dižu cijene, ljudi u očaju zovu, traže sve.

Razmišljam,  šivati, ali nemam više šivaću mašinu da sašijem maske  no ubrzo me zove  poslovna partnerica i predlaže mi prodaju maski od njenog dobavljača.

Znate kako je to bilo – gospođa šije maske jednoslojne otvorila tek firmu, meni naplati 20,00 kn nije u sustavu PDV-a,mene maska košta 25,oo kn – po koliko da ju prodam, a da ne ispadne da zarađujem na ¨situaciji¨, jer i onako oni komotni sve osuđuju i danas,i dalje su oni koji u ovim okolnostima rade lopovi i profiteri.

Razumije li tko da radim jer sam puno uložila, da kao samozaposlena si moram isplatiti plaću, platiti doprinose, u drugoj firmi zaposlenom isplatiti plaću doprinose.

Koga briga mogu li ili ne? Osim toga ljudi koji su kod mene kupili maske, sredstvo za dezinfekciju su to trebali , kao i ja sama. Ako ne radim ne mogu očekivati ništa, država ne potpomaže samozaposlene koji i dalje rade i riskiraju. Možda će sada netko reći – riskiraju radi profita, no onaj tko nikada nije bio samostalni poduzetnik ne zna što znači padati i dizati se, ne zna što je cijena samostalnog poduzetništva i borbe za opstankom u svim uvjetima, pogotovo danas.

Trebaš li lijek – moraš ga platiti sada po većoj cijeni,maske koje su stajale 0,40 kn sada su 17,00 kn (jednokratne),dezinfekcijsko sredstvo, alkohol razrijeđeni 2dl sam platila u ljekarni 30,00 kn.

Što je zapravo corona?

Nadalje, što je zapravo corona? – i dalje tvrdi netko da je virus, kolegica liječnica kaže biološko oružje,ima li svojstva gripe ili su pak u pravu znanstvenici koji kažu da nema veze s gripom da napada direktno pluća. U statistikama čitam da su najčešće oboljeli oni od 49 godina pa dalje.

E sad u skupini sam tih od 49 godina. Živim li u strahu? NE. Na trenutke promišljam o strahu, no što je strah – strah je najveći neprijatelj koji nas tjera na ishitrene odluke i postupke.
I samostalni poduzetnik, ili pak poduzetna žena uvijek ostaje stigmatizirana pogotovo u malim sredinama i u ¨normalnim okolnostima¨ a kako ne bi danas ako još radi.

Neprekidno me vodi onaj nekakvi glasić u glavi, i sugerira mi na što da obratim pažnju u poslu, u življenju. Možda zvuči ludo, ali prva misao koja mi dođe najčešće je ispravna i tako poduzimam poteze, nastojim biti proaktivna i održati se u ovom vremenu sa poslovima. Ipak sam ¨povlaštena¨ jer nakon svih zabrana rada gospodarstvenicima, tržnicama i inima, ja još uvijek mogu raditi i sa ograničenim vremenom, još uvijek mogu nekom pokloniti masku, sredstvo,hranu , još uvijek mogu pokušati biti čovjek i izmamiti osmjeh na lice nekome.

Život će u idućih dana i mjeseci često testirati našu solidarnost, spremnost na odricanje i, na neki način, našu poniznost

U tom trenutku shvaćam, da je to onaj moment solidarnosti o kojem je govorila Angela Merkel – da će život idućih dana i mjeseci često testirati našu solidarnost, spremnost na odricanje i, na neki način, našu poniznost. Shvatila sam da će korona iz korijena promijeniti naš život i to me u sekundi vratilo u ratne devedesete, kada se preko noći život mijenjao.

Virus nije ostavio bez posljedica gospodarstvo nigdje,ali za razliku od drugih Njemačka vlada je stavila na raspolaganje sredstva kojim bi se pomogla likvidnost poduzeća. Europski partneri su također složni da će se u ovim okolnostima, „fleksibilno” tumačiti odredbe o stabilnosti i gospodarskom rastu, baš kao i moguće državne potpore.
E pa sada Hrvatska kao predsjedava EU – na koji način će se pomoći likvidnost poduzeća? Novim kreditima, pod kojim uvjetima? Mjerama koje Vas uvjetuju da svjesno uđete u potporu bez jamstva da će sve biti gotovo za mjesec dana.

Slušam kolege poduzetnike kažu ne žele riskirati sa mjerama, radije će dati otkaz zaposlenicima i kad se sve smiri ¨kemijati¨što i kako dalje ili jednostavno odseliti iz RH.
Pokušajmo preživjeti ovo razdoblje.

Naša solidarnost, naš razum i naše srce jednog za drugim su već bili na kušnji. Želim nam da izdržimo i ovaj ispit.

S ljubavlju
Vesna

Objava Strah, nemoć,tuga…milijun emocija i osjećaja u jednom trenutku pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Razgovarali smo s nekima od naših članica koje su dale svoje iskustvo rada u kriznoj situaciji. od poduzetnica koje su to tek godinu dana do onih s preko 20 godina iskustva. Ovo su njihova iskustva i razmišljanja u novim okolnostima.

OPTIMIZAM SE PRETVORIO U BORBU ZA OPSTANAK

Dubravka Lubina, direktorica tvrtke Plan 360 d.o.o. prošle je godine uz pomoć poticaja pokrenula svoju tvrtku ali se našla, kao i večina poduzetnica u nezavidnoj situaciji.

“S velikim optimizmom prošle sam godine pokrenula tvrtku. Da, svi su rekli da će biti teško i vjerovala sam da će biti teško, ali mislila sam – sve ću ja to savladati.

No, da mi je netko rekao da će me u prvoj godini poduzetničkog iskustva dočekati i globalna pandemija i potres, to vjerojatno ne bih niti povjerovala.
Tvrtka se bavi prostornim podatcima i njihovim kartografskim prikazima. Najviše proizvoda se odnosi na turističke karte čija je proizvodnja baš u ovo doba godine trebala krenuti jačim tempom.

No, ova pandemija zaustavila je sve u turizmu pa tako i u mojoj tvrtci. Sada, umjesto ideje o proširenju poslovanja i zapošljavanju, u narednim mjesecima slijedi borba za opstanak tvrtke. ”

ON-LINE POSLOVANJE KAO NOVI OBLIK POSLOVANJA

Marija Bošković Batarelo, direktorica tvrtke Parser compliance d.o.o. rekla nam je: “U ovim izvanrednim okolnostima prilagodili smo se na način da sav posao obavljamo iz kuće i online.

Novost je da sastanke i edukacije sada omogućavamo online, u terminu kada klijentima to odgovara. Klijentima izlazimo u susret na način da pratimo smjernice nadležnih tijela. mjere Vlade i zakonske izmjene te ih redovno obavještavamo o novostima.

Savjetujemo poduzetnike oko usklađenosti internetskih trgovina, online poslovanja, rada od kuće, sigurnosnih rizika, pitanja zaštite na radu i obrade osobnih podataka radnika.”.

Gordana Matković, vlasnica i direktorica centra za razvoj ljudskih potencijala Educamix d.o.o. koja se poduzetništvom bavi već 20ak godina kaže kako su i oni odlučili prilagoditi se novonastaloj situaciji i krenuti s on-line edukacijama.

“Novonastala situacija primarno usmjerena na zaštitu zdravlja zaposlenika, njihovih obitelji i cjelokupnog stanovništva, navela je velik broj tvrtki da u svega nekoliko dana organiziraju rad u izvanrednim okolnostima i organiziraju svoje radne aktivnosti tako da ih zaposlenici obavljaju od kuće.

U Hrvatskoj je rad od kuće poprilična nepoznanica zbog čega velik broj tvrtki i organizacija ne zna kako ga provesti, a rad u kriznim i izvanrednim okolnostima pandemije situacija je s kojom se svjetska populacija srećom još nije imala prilike sresti.

Nama mikro i malim poduzetnicama rad od kuće nije nepoznanica. Samo moramo biti disciplinirani. Rad od kuće ima svojih prednosti kao što je ušteda vremena i novaca na putovanja, manje troškova na sve dnevne nevidljive sitnice, manje stresa, veću slobodu i više zadovoljstva.

U novonastalim okolnostima na prvom mjestu moramo razmišljati o zdravlju i sigurnosti svih nas – svih pojedinaca i društva u cjelini. No, unatoč izvanrednoj i nadrealnoj situaciji (pandemija i potres) moramo razmišljati i o nastavku života i gospodarstva naše zajednice kako bi što spremnije dočekali vrijeme nakon izlaska iz izolacije.

Kao što je tehnološki napredak čovječanstva doveo da promjene načina življenja, rada, navika, prioriteta, vrijednosti i dr. tako je i novonastala situacija navela sve nas da razmišljamo izvan okvira. Čovječanstvo je pokazivalo iznimnu prilagodljivost, snalažljivost, kreativnost i snagu duha kroz cijelu svoju povijest, stoga će i ova situacija izvući iz nas nešto novo.

Naš centar za razvoj ljudskih potencijala Educamix do sada nije organizirao on-line edukacije jer smo oduvijek davali prednost interaktivnom načinu rada s ljudima, razmjeni iskustava i osobnom pristupu koju on-line edukacije ne mogu zamijeniti.

Dinamika treninga, energija u interakciji s polaznicima i koncentracija polaznika razlog su naše uporne ustrajnosti na treninzima uživo. Jedna od značajnih razlika između načina izvođenja treninga je i njegovo trajanje jer on-line trening iz svih prethodno navedenih razloga nikad ne može trajati onoliko dugo koliko može trajati edukacija uživo – trajanje on-line edukacija definitivno zahtijeva kraće formate, prilagodbu sadržaja, metodologije i načina prezentiranja.

Kako bismo prevladali ovu krizu koja nas je pogodila punom snagom – svi su nam poslovi odgođeni te samim tim do daljnjeg i prihodi svedeni na nulu – sad se silom prilika moramo prilagoditi i razviti programe i sustav on-line edukacija, a paralelno pripremamo potrebnu dokumentaciju kako bi iskoristili ponuđene mjere Vlade RH.

Srećom, materijalne posljedice potresa su nas mimoišle, a posljedice „u glavi“ moramo sami riješiti zajedno s ovima koje se tiču pandemije i izostanka prihoda. Jedna stara narodna kaže: „Nijedna nesreća ne dolazi sama“, a druga: „Svako zlo za neko dobro“. Kako nekad, tako i sad – pregrmit ćemo sve ovo, iz svega nešto naučiti, i iz svega ovoga izaći iskusniji, pametniji, mudriji i jači.

Fokusirajmo se na pozitivne aspekte novonastale situacije koliko god nam to izgledalo teško, kako bi zadržali motivaciju i snagu duha. Mi poduzetnice smo do sada pokazale da upornošću, motivacijom i solidarnošću to itekako možemo!” – zaključuje Gordana.

Fotografije: vlastita arhiva

Objava Kako je kriza s korona virusom utjecala na poduzetnice? pojavila se prvi puta na Mreža žena.

Piše: Ivana Radić

Ovih dana je Vlada predstavila mjere za spas gospodarstva u vrijeme korona virusa koji nas je sve iznenadio i doveo do zabrinutosti za zdravlje, ali za gospodarsko stanje. Danas su  u novinama i portalima  izašle propisane mjere  no, još uvijek nisu jasni uvjeti i točno propisane procedure. Nisam niti očekivala, a sada je to i potvrđeno, da ipostoji rješenje za se nas koji sami radimo i borimo se na tržištu osim odgoda.

Za mikro poduzetnike jedine mjere koje se vide su sljedeće:
• Odgađanje plaćanja akontacija, poreza na dobita potom mogućnost dizanja kredita da to sve platimo (vrlo upitno možemo li dobiti kredit)
• Zatvaranje biznisa
• Snađi se tko može i kako može
• Čekaj, možda Vlada shvati.
Ovo zadnje mi se čini kao kada partneri koji jedni drugima daju šanse da se promijene, daju si nadu da će situacija ipak biti bolja, no što se dogodi u stvarnosti? Ništa.

HVALA VLADI NA KOZMETICI – ALI NAMA NE TREBA ODGODA NEGO OPROST

Predstavljene mjere, osim ovog dijela o odgodi plaćanja uglavnom se odnose na male, srednje i velike tvrtke, a u tom procesu ostvarivanja prava, postoji puno pravila koja treba ispuniti. Možda ja zaista ne vidim širu sliku, jer nemam uvid u državne financije, ali ove mjere su kao kozmetički potez.

Pokazuju da Vlada, navodno ozbiljno, pristupa problemu, a ustvari kad sve zbrojiš i oduzmeš situacija se svodi na to da ne moramo odmah platiti poreze, akontacije, davanja koja inače uplaćujemo, a kada prođe kriza s korona virusom, evo nam prilike uzeti kredit i sve platiti.  No za mikro poduzetnike i uzimanje kredita može biti vrlo upitno.

SJEDI I ČEKAJ

Uzmimo u obzir da uz kozmetičare, pedikere, frizere i slične djelatnosti sve poduzetnice koje se bave poslovnim savjetovanjima, edukacijama i sličnim poslom koji zahtijeva kontakt s ljudima ili djecom, sada ne mogu ništa. Tržiše je u panici, pa ako i razvijate nešto novo što možete raditi online, za to treba vremena, a ljudi sada neće kupovati ono što im ne treba i investirati u edukacije. Možda neki hoće, ali to je zanemariv broj. Čak i ako razvijete posao online ne možete sve raditi online jer neke stvari zahtijevaju ljude i bez njih i njihove interakcije nema ničega.

Uz sve to postoje zanimanja koja ne možete raditi on-line poput spomenutih frizera, pedikera i sličnih koji nemaju nikakve mogućnosti. Neki restorani su razvili dostavu, ali nisu svi, ne isplati se svima niti se svi mogu prebaciti na takav način rada. Kafići ne mogu raditi dostave, što bi prodavali? Organizatori evenata ne mogu raditi ništa.
Znači, većina nas je osuđena na to da sjedimo kod kuće i čekamo spas. Pitanje je samo, od koga?

MIKRO, MALI I SREDNJI PODUZETNICI ČINE 99,7 POSTO BROJA PODUZEĆA U RH

Ono što je zanimljivo pogledati je struktura poduzeća prema veličini koja je dana u ovom prikazu:

Iz tablice je vidljivo da je zastupljenost mikro, malih i srednjih poduzeća 99,7 posto u ukupnom broju poduzeća u Hrvatskoj. Velikih poduzeća ima ukupno 360 što čini 0,3 posto. Pitanje je sada koga Vlada spašava?

Jasno je da su ove mjere napisane za velika, mala i srednja poduzeća kako bi im se ponudila sredstva za održavanje likvidnosti. No, je li to doista ono što svima treba i što je s mikro poduzećima koja imaju samo jednu zaposlenu osobu, direktora? Svima je ponuđena odgoda, ali kada se situacija smiri sve to što je odgođeno ćemo morati platiti. Znači nemamo priliku za rad, ali ipak neka na kraju sve platimo. To je kao da čovjeka zavežete za stup i kažete mu neka igra utakmicu. Jedino što može je – gledati.

Ukoliko vam je poduzeće zatvoreno, bilo to mikro, malo, srednje ili veliko vi ne uprihodujete ništa tj. 0 kuna. Očekivanja po kojima ćete nadoknaditi izgubljeno vrijeme i prihode su utopijska i ako je to mišljenje naše Vlade onda je potpuno pogrešno. Kao što je nedavno rekao jedan kolumnist pretpostavka da će ljudi naručivati 2 kave umjesto jedne kada se kafići otvore je velika zabluda

.
Pretpostavlja se da će neka poduzeća koja neće biti pogođena ovom krizom lakše izaći na kraj s istom, ona koja imaju neke zalihe će prebroditi barem nekoliko mjeseci no svaki odgovoran poduzetnik, vlasnik ili direktor će djelovati odmah jer nema mjesta za odgodu.

SOLIDARNOST JAVNIH I DRŽAVNIH PODUZEĆA – SAMO UTOPIJA?

Hoće li Vlada reagirati isto s javnim i državnim sektorom i solidarizirati se s poduzetnicima koji im pune proračun? Premijer je rekao da je dao uputu da se reže sve što nije potrebno, pa za početak neka sreže 20 posto nepotrebnih radnih mjesta. Sigurno ih ima, i sigurno svi za njih znaju.

Što je s EU fondovima o kojima se pričalo na početku pademije koji navodno nude određene milijarde za spas gospodarstva u ovakvim situaicjama? Zašto Vlada ne posegne za tim rješenjima?
Zašto bi i ovu krizu osjećali samo poduzetnici i zašto bi se i ova kriza prelamala samo po nama? Jasno je da zdravstveni sustav, mirovinski sustav trebaju sredstva no ajmo raspodijeliti teret krize. Nije u redu da poduzetnici uvijek izvuku kraći kraj, a s druge strane smo najomraženiji u ovom društvu.

Ako pitate osnovnoškolce u završnim razredima što rade poduzetnici odgovor je: Leže i kupuju nove automobile. Ako mislite da to misli samo jedno dijete u zabludi ste.
Poduzetništvo i dalje ima lošu stigmu u društvu zbog svih onih kvazi poduzetnika koji su se obogatili na na neke svoje načine.

PRIJEDLOG VLADI RH

Zaključak ovog razmatranja koje ne ide u preveliku dubinu jer je pažnja prosječnog čitatelja kratka je da ako Vlada želi zaista pomoći poduzetnicima neka:

• Otpiše doprinose za 3 mjeseca ili dok traje kriza s korona virusom za sva poduzeća kojima je posao drastično pao
• Ne naplaćuje akontacije jer je to kreditiranje države unaprijed
• Naplaćuje PDV po naplaćenim računima – za sve poduzetnike
• Ukine parafiskalne namete.

Moja konstatacija na kraju je: naši političari su vrlo promućurni i ja ne vjerujem da nemaju pojma što rade,ali pretpostavljam da oni sredstava za sve ovo nemaju. I onda dođemo do onoga što je ustvari poanta.

Kada bi rekli da nemaju sredstava onda bi priznali da je državni aparat prevelik i da ga se ne može financirati, to znači pregovore sa Sindikatima koji se neće odreći ničega jer smatraju da im sva prava pripadaju, to znači rušenje cijelog sustava, i Vlada to ne želi..pa će gurati ovako kako je, smišljati procedure za dobivanje obećanih financijskih sredstava iz ovih kozmetičkih mjera koje su predstavili, a što manje firmi ispuni uvjete tim bolje.

Uvijek mogu reći: Mi smo vam to sve omogućili, ali evo ne ispunjavate kriterije!

Drage moje dame, iskreno se nadam da sam potpuno u krivu i da će Vlada poduzeti mjere i za nas mikro poduzetnice, ali nemam baš previše nade osim one narodne: Uzdaj se use i u svoje kljuse!

PHOTO:PEXELS.COM

Objava Osvrt na mjere Vlade za spas od gospodarske krize pojavila se prvi puta na Mreža žena.