OD PRIPRAVNICE DO PARTNERICE

IVNA MEDIĆ – odvjetnica i partner u odvjetnikom društvu KALLAY & PARTNERI

  „Vjerovala sam u svoj cilj iako mi se ponekad nije nužno sviđao put koji je do cilja vodio“

Razgovarala: Tajana Knez

2006. godine ušla si u ovaj odvjetnički ured kao pripravnica, a sada trinaest godina kasnije si partner i direktorica u istom uredu. Poznato je da mladim odvjetničkim pripravnicima nije lako, put je to brojnih prekovremenih, mnogo rada i zalaganja, usudim se reći i mnogo odricanja.  Sjećaš li se svojih početaka, kakva su tvoja iskustva?

Pripravnički put nije lak, to je istina. Prvu godinu i pol do pravosudnog ispita iznimno je naporno obzirom da je tempo rada intenzivan, posao sam po sebi stresan i osoba koja nema radnog iskustva, pogotovo radnog iskustva u odvjetništvu, jednostavno nije naviknuta da tako i toliko radi.

Potrebno je određeno vrijeme samo da se  fizički priviknete na takav rad, a onda i da se mentalno naučite nositi s izazovima koje prve tri godine do upisa u imenik odvjetnika nose.  Naravno, ne smijemo zaboraviti i polaganje pravosudnog ispita nakon prvih godinu i pol rada, što je svakako izazov sam po sebi.

UVIJEK SAM VJEROVALA DA SAM NA PRAVOM PUTU

Bilo je tu mnogo previranja, razmišljanja o odustajanju, testiranja svojih mogućnosti i granica, ali i svoje odlučnosti. Ono što me guralo dalje je vjera da sam na pravom putu iako mi se okolnosti na tom putu nisu uvijek sviđale. Naučila sam prihvaćati da stvari samo trenutno nisu lake, ali istovremeno vjerovati da će kasnije sve biti u redu.

Primjećivala sam da što dulje radim i zalažem se, to mi se više prilika za napredak otvara. Moj rad se cijenio pa kad je bilo najteže i najnapornije ja sam vidjela perspektivu.

2009. postala sam odvjetnicom, četiri godine kasnije postala sam partner, već 2015. stariji partner, a kasnije i direktor u ovoj kompaniji.

 

ODUVIJEK ME INTERESIRALO ŠTO LJUDE MOTIVIRA NA ODREĐENO PONAŠANJE

Za nas koji ne dolazimo iz pravne branše možeš li nam opisati što znači postati partner u odvjetničkoj kompaniji?

Biti partner nosi svoje benefite, ali i novu lepezu obveza. Od partnera se očekuje da pored odvjetničkog posla za klijente radi i na razvoju poslovanja, pronalasku i realizaciji novih poslovnih prilika, uspostavi adekvatne komunikacije sa strankama, organizacije ureda, jednom riječju partner radi na unapređenju kompletnog poslovanja.

U odvjetničkom poslu sve je vezano uz odvjetništvo, odvjetnički uredi  primjerice iznimno rijetko imaju poseban odjel za marketing već je nama dobro obavljen posao i zadovoljna stranka najbolja reklama i najveće ulaganje u marketing. Zato su vještine komuniciranja sa strankama, razumijevanja njihovih potreba i želja, te mogućnost da se adekvatno i pravovremeno odgovori na iste, izuzetno bitne te predstavljaju važan dio posla partnera.

Jesi li u životu oduvijek znala čime ćeš se baviti ili ti se ovaj uspjeh dogodio slučajno?

Prilikom upisa na fakultet dvojila sam oko psihologije i prava. Naime, oduvijek me interesiralo  zašto se ljudi ponašaju na određen način i što je to što ih motivira na određeno ponašanje.

Zanimljivo je to da se danas na poziciji direktora uz ostale obveze bavim i ljudima i pokušavam ih usmjeriti u njihovom radu kako bi na svojim pozicijama dali svoj najveći doprinos.

Mogu zaključiti kako sam zadovoljila sve svoje želje i kako se sve posloži onako kako treba kada je za to pravo vrijeme.

 

UPORNOST PRIJE SVEGA

 

Rekla si da je bilo teških trenutaka na tvom poslovnom putu, razočaranja s kojima se trebalo suočiti  i napornog rada kojeg je trebalo izdržati fizički i psihički. Ipak ti si sve izdržala i to te dovelo do poslovnog uspjeha u prilično mladoj fazi poslovnog puta. Koje su to tvoje kvalitete koje su te dovele do takvog uspjeha i koji dio tvog karaktera ti nije dao da odustaneš od svog cilja?

Nikad nisam odustala. Nisam navikla odustajati, jer vjerujem u svoje odluke. Ako donesem odluku da nešto neću onda je to u redu, no kad donesem odluku da hoću i želim, onda ustrajem. Događaji na mom putu su mi potvrđivali da je moja odluka bila ispravna za mene i to je bio vjetar u leđa i razlog moje ustrajnosti.

Sve više u javnosti čujemo pojam rodne jednakosti  (gender equality). Najviše ga se spominje u politici i multinacionalnim kompanijama. Kakva je atmosfera po tom pitanju u tvom uredu i jesi li se kroz svoj poslovni put ikada osjetila diskriminiranom po rodnoj osnovi?

Moram priznati da kada sam prvi puta došla na konferenciju Mreže žena i čula koliko je diskriminiranost po rodnoj osnovi sveprisutna u poslovnom svijetu ostala sam iznenađena. U našem uredu imamo dvadeset i četvero zaposlenih, od čega je sedam odvjetnica (od ukupno 11), 3 partnerice (od ukupno 5) i pet odvjetničkih vježbenica. Kod nas je bitan posao i isti uvjeti vrijede za sve zaposlenike i zaposlenice.

Osobno nikada nisam osjetila diskriminaciju po rodnoj osnovi, možda nekada davno na sudu, ali to je bilo više radi toga što sam bila mlada nego zato što sam žena.

ZA BALANS PRIVATNOG I POSLOVNOG POTREBNO JE OKRUŽENJE

 

Na našoj konferenciji u svibnju gdje si bila  gost smo razgovarali o usklađivanju poslovnog i privatnog te općenito o životnoj ravnoteži. Navela si da recept za balans ne postoji jer ravnotežu stvaramo od trenutka do trenutka, a ono što je bitno je poznavati svoje granice i tražiti potporu onda kada nam je potrebna. Tko ili što je tvoja podrška i smatraš li da uspješno „balansiraš“ u životu?

Da, živjeti u balansu nije moguće bez podrške. Moja potpora su ljudi kojima sam se okružila, odnosno oni ljudi koje sam si kroz život probrala. Bilo da se radi o prijateljima, članovima obitelji ili kolegama na poslu to su ljudi pred kojima mogu  biti i snažna i slaba, a oni će me cijeniti i/ili voljeti jednako.

Oni su također zaslužni što danas mogu iskreno reći da se osjećam dobro tu gdje jesam. Da sam stigla do faze života u kojoj čujem i poštujem svoje potrebe i gospodarim svojim vremenom i životom.

Meni su ljudi bitni i kad znam da sam okružena divnim ljudima onda znam da sam ih i zaslužila svojim postupcima. Ono što dajemo to i primamo. Za mene je to pravi životni balans.

Što za tebe znači biti uspješna?

Za mene je uspjeh kad čovjek ima unutarnji mir. Ono kad se ujutro probudiš i miran si. Ja sam ga postigla i nastojim ga održati. Osjećam se zadovoljno, sigurno i povezano sa sobom.

OPUŠTANJE KROZ BIJEG OD RUTINE

 

Nakon napornih tjedana što voliš raditi kako bi napunila baterije? Čime se opuštaš i u čemu uživaš?

Putovanja su nešto što me najviše opušta. Pod time ne mislim samo na daleka i višednevna putovanja već na svaki odlazak iz svakodnevnice Zagreba. Ovaj sam vikend primjerice otišla na izlet i ručak u Vuglec breg. Bitno mi je promijeniti okruženje, vizure, energiju i već sam kao nova. Na dulja putovanja trudim se otići barem jednom godišnje. To me u potpunosti regenerira.

Voliš li čitati i postoji li neka knjiga koju bi preporučila našim članicama?

Ako govorimo o motivirajućim i inspirirajućim knjigama onda svakako moram navesti „Ispričat ću ti priču“ od slavnog argentinskog pisca i terapeuta Jorge Bucaya. Ta knjigica je toliko vrijedna i ja sam je poklonila svim mojim prijateljima. Sastoji se od nekolicine priča koje čitatelju na suptilan način prenose snažne životne poruke.

Isto tako knjiga koje je na mene ostavila snažan dojam je „Nekoliko ptica i jedno nebo“ od Mire Gavrana.

SUDJELOVANJE NA KONFERENCIJI – ULOGA ŽENA U POLITICI I GOSPODARSTVU

 

Za kraj nam molim te reci što za tebe znači MMPŽ i sudjelovanje na konferenciji?

Zahvalna sam Ivani Radić što me pozvala na obje konferencije i posebno sam zahvalna što sam imala priliku sudjelovati kao predavač u Maloj školi poduzetništva. Naime u programu su sudjelovale  žene svih dobi i raznih životnih priča.

Izuzetno me se dojmila snaga tih žena da bez obzira na godine ponovno uče, pokrenu nešto od nule, okrenu novi list i stvore nešto novo u svom životu.  To saznanje je promijenilo neke moje stavove i promišljanja o životu i na tome sam zahvalna.

Isto tako na konferenciji sam čula mnogo o tome što sprječava žene da napreduju u poslu. Često je to manjak samopouzdanja i nespremnost na glasno zauzimanje za sebe. To mi je pomoglo da kao direktorica bolje razumijem svoje zaposlenice pa im mogu biti bolja podrška u njihovom osobnom napretku. Za mene je ulaganje u zaposlenika ulaganje u kompaniju.

Jednom riječju sudjelovanje na konferencijama Međunarodne mreže poslovnih žena me definitivno obogatilo jednim novim iskustvom koje je utjecalo na moje stavove i samim time na moje poslovanje.