Liderice u doba kaosa

Piše:Ivana Radić

Biti liderica je samo po sebi izazovno, posebno u današnje vrijeme. Ponekad se možda i zapitamo  jesmo li zaista liderice ili si samo tako „tepamo“. Uvijek volim reći ako te prati više od dvije osobe, onda polagano krećeš liderskim stazama.

O liderima se puno piše, puno govori, ali da bi se doista bila liderica ili lider potrebno je mnogo rada na sebi i osvještavanja tko smo, što unosimo u ono što radimo, čime želimo doprinijeti zajednici i društvu. Biti liderica nije nikada bilo lako, posebno danas kada smo i dalje u pandemijskom ozračju- čini mi se da je nama ženama to ipak izazovnije nego našim drugim polovicama.

Sigurno ćete reći: „Da, sada će pričati o kućanskim poslovima, brizi o djeci i slično.“. Da, jer je to dio života svake žene. Žena koja nema obiteljskih obaveza sigurno se  može puno više posvetiti poslu i razvoju liderskih vještina nego žene koje imaju muževe, djecu, roditelje o kojima se moraju brinuti, kućne ljubimce i razne druge obaveze.

Istinska liderica se ne zamara time je li zaista liderica ili nije, ona zna kuda ide. Takve žene ćete prepoznati po načinu kojim zrače, njihovom načinu komunikacije i sigurno ih nećete zamijeniti s nekom drugom osobom jer su autentične, ne pretvaraju se da su netko drugi niti to žele biti. Njeguju vlastite kvalitete, a svoje mane pokušavaju pretvarati u prednosti. Te žene nemaju iluzija u kakvom svijetu žive ali ga svojim djelovanjem i ponašanjem pokušavaju učiniti pristupačnijim, toplijim, drugačijim.

Sigurna sam da će vam na pamet sigurno pasti neka osoba koju smatrate zanimljivom, drugačijom i koju želite pratiti jer vam se sviđa njena energija, njen pogled na svijet i njena neustrašivost.

Do prije dvije godine smo pričali o lidericama, o tome kako je svijet spreman na žene liderice koje će ga zasigurno učiniti humanijim, otvorenijim i ljepšim mjestom za život. Da, žene mijenjaju svijet isto kao što mijenjaju svoje obitelji. One su ono ljepilo koje povezuje sve ostalo, htjeli mi to priznati ili ne.

Ako nije tako, zašto u mnogim zemljama žene i dalje predstavljaju opasnost pa im se zabranjuje obrazovanje, pravo glasa, sloboda govora? Ako smo toliko beznačajne, zašto nam to brane? Ako toliko ne vrijedimo, zašto nas onda ne ostave na miru da radimo što želimo?

Ipak, često je upravo žena najveći neprijatelj drugoj ženi. Osvjedočila sam se tome na mnogim radionicama vođenja ženskog tima. Uglavnom dolaze žene koje imaju probleme s drugim ženama. Da, probleme, a ne izazove kako to volimo upakirati. Žene kojima druge žene stvaraju frustracije i stresove. Iako ima i puno lijepih primjera, često su ovi loši toliko snažni da često o njima pričamo. Pričamo o onome što nas muči, što nam onemogućuje da živimo sretnije. Žene pričaju bez ustezanja o onome što im onemogućuje dobre međuljudske odnose i kvalitetan život.

Što su nam donijeli mediji?

U medijima i društvenim mrežama se veličaju savršene žene, koje uglavnom ne postoje takve kakve su nam plasirane. „Netko tamo“ nam govori kada smo dobre, kada smo zgodne, kada smo stare…ti tamo neki drugi ljudi nisu samo muškarci…drage moje žene, nema napretka u našim međusobnim odnosima ako same ne poradimo na njima, ako se same ne odupremo standardima koje nam se nameću, posebno ako nam ih nameću neke druge žene.

Unatoč raznim kampanjama i dalje težimo nekoj super ženi po nekim nametnutim kriterijima i na ono kako izgledamo, i dalje se ne bavimo suštinom – svojim talentima, svojim kapacitetima, podrškom drugim ženama koja nije samo deklarativna ili rezervirana samo za uski krug naših prijateljica i istomišljenica.

Kako je biti liderica u vremenu koje se mijenja svaki dan u drugom smjeru, u kaosu događaja i neprestanoj borbi za opstanak?

Kaotično i nepredvidivo. Trenutno mi samo te dvije riječi padaju na pamet. Zamislite ženu koja vodi tvrtku u ovo današnje vrijeme? Ona mora razmišljati ima li  dovoljno posla, ako nema mora ga izmisliti, mora razmišljati o svojim zaposlenicima i njihovim obiteljima, dobavljačima i ljudima koji ovise o njima, o svojoj obitelji, djeci, suprugu, roditeljima, braći i sestrama…o mnogočemu, od banalnih stvari do milijunskih poslova. Kako prebroditi dan, isplatiti plaću svojim radnicima i imati dovoljno vremena posvetiti se svom djetetu, otići frizeru, prošetati psa…toliko stvari koje moramo, ne moramo, trebamo, želimo…

Podrška podrška podrška

U cijeloj toj situaciji najteže je kada ti podršku uskraćuje tvoja zaposlenica, tvoja kolegica, netko na koga bi uvijek morala moći računati, a ne možeš jer se tamo davno poremetio neki odnos za koji možda ni ne znaš „što si skrivila“. Kao liderica moraš se suočiti i s time, jer žene liderice moraju razmišljati i o odnosima, jer je to ženama važno, jer se dobro osjećamo kada su nam odnosi dobri.

Srećom postoje i te neke liderice koje su zadovoljne, koje imaju sjajne timove, uspješan rezultat i koje nam se čine kao da imaju sve. Često je istina da su one prošle težak put dok nisu došle tamo gdje su se nadale da će doći. Navijam za njih i sve žene koje su sve svoje stresove i teške trenutke pretvorile u svoje prednosti i izgradile timove koji su sjajni, koji im daju podršku i svi vuku u istom smjeru.

Navijam i za one koje se odupiru mišljenju većine, koje su zadovoljne same sobom, koje ne trče za trendovima i koje su sebe prihvatile upravo takvima kakve jesu. Od njih treba učiti kako živjeti život i biti neopterećena. To su istinske liderice koje nikakve situacije ne mogu pokolebati niti iznenaditi. Kada znaš tko si i što je tvoja svrha na ovome svijetu onda postaješ istinska liderica koja se ne boji nikakvog kaosa jer zna da će uvijek odabrati put koji smatra najboljim i da će se sve rasuto savršeno spojiti u pravome trenutku.

Foto:pexels