Welcome back party – Inspirirajmo same sebe!

Piše:Petra Gjurić,članica

„Tko je gost? Gdje su gosti? Poznajemo li ih?“, zapitkivale su članice jedna drugu dok su se polako okupljale na Welcome back party-ju u Botanistu, u srijedu, 10. rujna. Već je 19 sati. Gostiju nema, samo mi. Sve se više-manje poznajemo, neke više druge manje. Ali to smo mi. Tu smo samo mi.

„Dobrodošle“, kaže naša Ivana Radić, predsjednica Mreže. Kratko nas, zbunjene, provede kroz osam godina Udruge, Malu školu poduzetništva, predavanja, projekte, radionice, modne revije, izlete, druženja,… „Do sada smo imali preko 200 članica kroz osam godina. Trenutno nas je 70-ak.“, kaže i nastavlja.

„Zahvaljujem se ženama koje su sa nama od samih početka, od 2018. i 2019. godine. I zato molim da mi se pridruže. Ima ih još, ali ove su tu. Zamislila sam ovo kao priliku da se predstavite i za vježbanje javnog nastupa od kojeg sada ne možete pobjeći!“ zatekla nas je i – oduševila.

Pozvane su četiri grupe članica. Svima je pitanje bilo isto – tko ste, što radite i kako vam je članstvo u Mreži pomoglo.

Aleksandra Carvalho, članica Izvršnog odbora, ostala je jako iznenađena na ovaj poziv, no mnogo manje nego „kad me Ivana nazvala i rekla da sam sutra s njom na HRT-u – uživo.“ „Kad doživite nešto takvo, možete si zamisliti koliko vas Mreža žena – izgradi.“ kaže Aleksandra i nastavlja, „to mi je svakako bio najveći izazov no ono što mi je najvažnije u Mreži je da sam vratila nešto u društvo. Uz sve tulume i putovanja, najdraže mi je bilo sudjelovati u Maloj školi poduzetništva kroz koju sam vratila nešto natrag u društvo.“

Gordana Matković, članica Izvršnog odbora, dugo je bila „tiha članica“ a onda je postala jako aktivna.

„Moja poruka za vas je da vi sami stvarate svoje šanse i svoje mogućnosti. Otkrivate sebe. Sve je na vama. Hoćete li nešto poduzeti i biti proaktivni – to je do vas. Dakle, korisno je koliko vi to odlučite“, kaže Gordana i nastavlja, „s obzirom da radim edukacije za tvrtke, mogla bih reći da, što se dobivanja posla tiče, nisam imala nikakve koristi od članstva u Mreži, ali jesam itekako. Upoznala sam divne žene, proširila kontakte i shvatila da – volim pisati. Radimo odlične radionice kroz koje pomažem vama, ali time pomažem i sebi. Otkrivam neke dijelove sebe za koje nisam ni znala da postoje, a to možete i vi.“

Marija Trnjanac, naša dopredsjednica, pohvalila se koliko joj je Mreža pomogla – „ja sam bila ona mala Marija u kutu i nadala sam se da mi se nitko neće obratiti, a danas sam Marija koja je posvud i „tjera“ vas na slikanje i šminkanje i daje vam upute… Uz Udrugu se svi malo po malo možemo izgraditi. Zahvalila bih Ivani što me izvukla iz kuta. I ako netko ne vjeruje što ova Udruga pruža neka pogleda moj stari Facebook profil i novi. Toliko se toga dogodilo.“ kaže Marija.

„Marija je dobar duh ove naše Udruge!“ dodaje Gordana.

„Irena Đokić i Marijana Sumpor, vam možda i nisu toliko poznate ali one rade neke super stvari. Rade zajedno, a s nama su od početka.“ najavila je Ivana iduće gošće.

Irena Đokić je bila sa nama na projektu „Manje od makova zrna“, sudjelovala je i na projektu s Talijanima, a bavi se projektnim menadžmentom.

„Udruga ti može dati priliku da rasteš. Zahvaljujući zajedničkim projektima koje smo uspješno provele, sad točno znam što možemo očekivati i kako pripremiti sljedeće zajedničke projekte“, rekla je Irena.

Marijana Sumpor je najavljena kao žena u politici,

„Politika se isprepliće kroz cijeli moj radni vijek. Iako sam je shvaćala prilično negativno, na kraju sam se uključila i s te strane. Bilo je prilično zahtjevno, no ostajala sam upravo zato da učinim neku razliku, da dam svoj doprinos društvu. Puno sam naučila o ljudima i to mi pomaže i danas kad se bavimo strateškim planiranjem i pomažemo državnim i javnim tijelima da planiraju svoje poslove kao i ostatak poslovnog svijeta. Mi smo se u Udrugu uključile kad je tek osnovana jer smo zaključile da nam je potrebna i ta vrsta međusobne ženske podrške“, ispričala je.

Ivana se nadovezala rekavši da joj se čini da je u ovoj Udruzi podrška stvarno iskrena i da žene žele pomoć(i) i ostaju one koje to osjećaju.

Drugi panel je uključio članice koje nisu jako dugo tu ali „rade nešto posebno“.

„Postoje te neke žene koje vam se zavuku pod kožu i koje se trude dati maksimalno od sebe i na događanjima i podrškom“, rekla je Ivana.

Petra Ćorluka je proaktivna i uvijek je negdje tu i nudi neku suradnju, jer shvaća da joj je ovo jako dobar marketing. Renata Vokal izrađuje prekrasne rokovnike, a Tanja Troskot radi šampone za kosu. Aleksandra Lazar se bavi jednim poslom ali i još jednim poslom „s rukama“. Ima svoju tvrtku za prevođenje, a ima i obrt Geppeto i Dobra vila za ručno rađene predmete od drveta.

Petra Ćorluka, za sebe kaže:

„Tri godine sam u poduzetništvu i imam svoj obrt za dekoracije Baloniito, a i bavim se online marketingom/kozmetikom. U Mrežu sam se uključila na samom početku svojeg puta u poduzetništvo a saznala sam za nju kroz Malu školu poduzetništva u koju sam uskočila u posljednje slobodno mjesto. Željela sam se umrežiti i upoznati ljude i predstaviti čime se bavim što širem krugu klijenata. Meni Udruga ima dva značenja – društveni i poslovni. Mi u poduzetništvu zbog previše posla često zanemarimo sebe i svoj društveni život pa mi radionice, druženja i izleti u Udruzi puno znače. A također sam i upoznala puno žena s kojima i surađujem i pružamo si podršku.“

„Renata,“ najavljuje Ivana, „ti si bila skeptična dugo, nisam te nagovarala ali evo te kod nas.“ „Da. Bila sam 15 godina članica jedne druge ženske udruge na visokoj poziciji i moja je poduzetnička karijera od 33 godine obilježena ženskim umrežavanjem. Bavim se grafičkim dizajnom, a moja kćer i ja smo prije 13 godina pokrenule Paper i stuff tvrtku za izradu personaliziranih rokovnika i svega ostalog što je potrebno za poslovne svrhe. Drugi naš „proizvod“ je Savršeni poklon – mjesto gdje možete sve personalizirati. Moj savjet članicama je – nemojte čekati da vas Ivana nazove, javite se, pitajte ima li nešto za vas, dajte sebe u udrugu i to će vam pomoći. Velike projekte možete raditi kad imate nekoga iza i uz sebe. Družite se povezujte se, to vam ostaje za cijeli život. Ne mora uvijek biti posao, i privatne stvari su jako važne u ovom našem okruženju.“, govori Renata.

„Tanja, ti si relativno nova članica.“ dalje najavljuje Ivana, „i imaš proizvode za kosu. Rekla si mi da si ti koristila svašta i da si zaključila da je to sve skupo i da želiš napraviti nešto svoje. Ovdje imamo žene koje koriste tvoje proizvode i jako su zadovoljne.

„Pokušala sam napraviti nešto što bi bilo isto kao i skupi brendovi za kosu a koje si tada nisam mogla priuštiti. Našla sam dobavljača tih aktivnih sastojaka. Informacija je išla preko prijateljica od uha do uha i tako sam otvorila obrt. I sve se to razvija uz moj stalni posao koji imam i danas. Može se jedno i drugo. U Mrežu sam došla s prijateljicom na jedno od događanja i odmah sam znala da želim ostati. I to prije nego sam otvorila obrt. Jako su mi inspirativni sastanci i druženja i jako sam sretna“, podijelila je Tanja sa okupljenima.

Aleksandra s jednim klijentom surađuje 26 godina ali se bavi i još nečim zanimljivim.

„Moj glavni posao je jezična industrija, odnosno prevoditeljske usluge, ali suprug je stolar koji samo radi i radi, pa je trebalo malo pogurati njegovu kreativnost. Ušla sam k njemu u radionicu i pokrenuli smo zajedničke projekte – tako je nastao brend Geppeto i Dobra vila. On radi iz masiva a mene je naučio tokariti primjerice stalke za torte.“, predstavila se Aleksandra koja je naučila i gletati s posebno vrstom betona – zlu ne trebalo ukoliko prevoditeljske usluge odu u prošlost zbog korištenja umjetne inteligencije.

„Ipak,“ nastavlja, „ove sam godine baš jako zasukala rukave kako bi moja tvrtka opstala zajedno s djelatnicima koji sa mnom rade 20 godina i koji su kao moja obitelj. Specijalizirali smo se za podršku određenim brendovima/klijentima za izlazak na strana tržišta – za neke prevodimo i na osam stranih jezika. I to onima kojima je bitna kvaliteta a ne cijena. Uložili smo i u novi sustav za prevođenje. Borimo se. Treba prihvatiti umjetnu inteligenciju kao alat koji nam može pomoći – jer čovjeka ne može nitko zamijeniti. No, prevoditelji nisu lektori i klijenti će to trebati shvatiti“, kaže Aleksandra.

Ivana dodaje da u poduzetništvu treba pronaći nove načine. To su prekretnice. Nekada su inovacije kao poboljšanje poslovanja bile svakih 20, 30, 50 godina a sada su svake dvije. Tako da se s time svakako moramo nositi.

Treći panel je uključivao samozatajne ali prisutne članice.

Ivna Vukelić, grafička dizajnerica, bavi se vizualnim oblikovanjem brendova, kreiranjem vizualnih identiteta, kreiranjem ambalaže i promotivnih materijala. „Bavim se svime što dizajn uključuje. Radimo više od 20 godina, tvrtku Pictoris je osnovao moj otac a ja sam je preuzela. Volim dizajnirati i raditi s odličnim klijentima kakvi moji i jesu. Što mi znači Mreža? Tu se uvijek osjećam ugodno i podržano. Više mi znači socijalni aspekt. Za sad. Svako me naše druženje inspirira i daje mi puno motivacije.“ podijelila je Ivna.

Mirela Fabrio, kaže za sebe da radi dosadan posao. „Tvrtku sam preuzela od oca. Po struci sam računovođa, no bavim se poslovnim savjetovanjem, logistikom, uslugama špedicije, a najviše se bavim zaposlenicima i klijentima iz cijelog svijeta – i veliki i mali i javne ličnosti i obični ljudi – pristupamo im jednako. Želite li uvesti /izvesti u i iz RH javite se. Meni Udruga puno znači, postoje i druge udruge tj. okupljanje žena koje mi se nisu toliko svidjele. Nisam bila dio njih. Ovo je drugačija atmosfera. Ovdje je društvo toplije – kao mini maturalac. Meni se život apsolutno poboljšao jer volim upoznavati ljude iz drugih sektora.“, rekla je Mirela.

Ivana Đuretić, aktivna je i umrežena i bavi se onim poslom „joj, samo nemoj to“. Ali „to“ nam svima treba. „Ivana zna da se ja bojim javnog nastupa i drago mi je da je moj prvi javni nastup baš ovdje pred vama.“ podijelila je Ivana s publikom.

„Meni Mreža znači veliku podršku i pozitivu već od prvog susreta. Bila sam član i neke druge udruge ali stalno je bilo nešto moraš, nešto trebaš, ali ovdje je opušteno, ženski, ženska energija… a moje zanimanje, da nije baš najzanimljivije. Uostalom tko je kao dijete sanjao da bude agent u osiguranju? Ali svi trebamo osiguranje. Moj san je bio biti šnajderica jer sam odrasla uz baku krojačicu. To sam si i ostvarila, radila sam godinama u struci a šlag na torti je bio rad u salonu vjenčanica. Nažalost, dobila sam otkaz. Osiguranje je trebalo biti samo na tri mjeseca a evo me sretno i veselo već 13 godina sa svojim obrtom za AZ osiguranje.“ veselo je ispričala Ivana.

Ana Trbić, nastavlja Ivana, se isto bavi jednim „jako zanimljivim“ poslom. Sjajna je žena koja je jedna od onih koja ide na naše izlete i druženja. „Iako me većinom znate po zaštiti na radu, koju radim i kao stručni savjetnik za druge tvrtke, no najviše zapravo radim sigurnosne i tehničke listove i deklaracije. Na početku svojeg poduzetničkog puta poželjela sam se umrežiti, bili sam u više udruga no onda sam na preporuku došla ovdje – tu mi je jako ugodno. Najbitniji mi je aspekt prijateljstva koji sam tu razvila i odnose i naša zajednička društvima.“ -ističe Ana.

Posljednji panel je uključivao najnovije članice, no i one koje su tu neko vrijeme a neke od njih do sada nitko nije vidio.

Alidu Lekšić poznajem više od 20 godina, najavljuje Ivana. „Bavim se energetikom koja mi baš nije najzanimljivije područje. Baveći se sustavima zaštite okoliša, sigurnosti hrane, energetike, sustavima laboratorija… pitali su me bi li odradila neke poslove za manje tvrtke i obrte. Tako sam dobila dodatno zanimanje i postala konzultant, uz to radim i svoj stalni posao. Oduševljena sam udrugom jer prije svega ima jako dobru energiju a lako se može doći i do raznih savjeta i usluga i to na jednom mjestu.“ podijelila je Alida.

Ivana Stanić virtualni je asistent i vodi društvene mreže. „Zašto udruga? Bila sam u par udruga i slučajno sam vidjela da Mreža žena prima nove članice. Kad sam krenula, kad sam odlučila da ću biti samozaposlena, nisam imala puno prijateljica oko sebe koje su isto poduzetnice. O nekim stvarima nisam ni imala s kime razgovarati. Htjela sam se uključiti, upoznati nove ljude koji prolaze nešto slično. Kod drugih udruga bi nakon nekog vremena padala razina energije – i onda sam našla vas. Jesam tu već par godina ali sam bila više virtualna s obzirom na obiteljske obveze. Radim kao virtualni asistent i pokrivam razna područja poslovanja.“ predstavila se Ivana.

Kristina Marić je ne tako davno otišla iz velike firme i posvetila se coachingu i savjetovanju.

„Nakon 15 godina korporativne karijere i 10 godina direktorskih pozicija, odlučila sam testirati svoje znanje i vještine. Htjela sam osjetiti poduzetničku energiju o kojoj se ovdje govori. Nisam se odmah aktivirala u Udruzi jer sam htjela riješiti neke stvari ali i „oprati korporativni izričaj“.

Bila sam stroga i u strogim okvirima kakva korporacija i je, a u poduzetništvu nije tako jer ono zahtjeva da budeš maksimalno fleksibilan i izdržljiv da preživiš. U korporaciji sam naučila da ako si lider ne možeš biti samo coach ili samo konzultant ili samo mentor i onda sam odlučila kreirati svoj vlastiti program za savjetovanje i napraviti kombinaciju coachinga, konzaltinga i mentoringa. Imam velike klijente ali i male tvrtke. Specijalizirala sam se za transformacije tako da pomažem brzorastućim firmama da prebrode razne promjene uključujući i umjetnu inteligenciju. A što se tiče Mreže – prva odluka nakon izlaska iz korporacije bilo je naći okruženje u kojem ću se osjećati dobro i u kojem ću razvijati svoje poduzetništvo. Odabrala sam mrežu jer je VEGORA članica. A ja živim u Velikoj Gorici.“ objasnila je Kristina.

Kateryna Sakharova je došla iz Ukrajine a bila jedna od korisnica u programu mentoringa koji smo provele u suradnji s Centrom za kulturu dijaloga. Štogod možemo pomoći – trebale bismo.

„Tu sam godinu i pol, po struci neuropsiholog, ali još u procesu nostrifikacije diplome. Dok se to ne riješi, otvorila sam obrt i bavim se nutricionizmom i coachingom. Imam klijente u Hrvatskoj, u Ukrajini, unutar i izvan EU a s kojima komuniciram na ruskom, ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Velika mi je čast biti ovdje u ovom društvu, dobila sam preporuku da dođem i dobila sam veliku podršku na svojem putu u Hrvatskoj. Udruga mi je pomogla riješiti problem koji nisam mogla riješiti dvije godine a vezano uz društvene mreže.“ podijelila je Kateryna.

Ivanka Birtić je žena koja je spojila njemački i računovodstvo – u jednom i u drugom sve mora biti precizno. „Odlučila sam se za poduzetništvo jer više nisam htjela raditi za korporacije u kojima je radno vrijeme i po 10, 12 sati. Obitelj nikako nije bila za to. Smatrali su da ne trebam otići sa pozicije na kojoj sam bila i početi tražiti klijente. Objasnila sam im da je sada došlo vrijeme za mene – do sad sam radila za vas da bi bili zadovoljni sa svime što vama treba a sad ide vrijeme za mene da budem zadovoljna sama sa sobom i sa svojim poslom.

Krenula sam prije godinu i pol. Nije bilo lako jer je bilo više obećanja nego koristi. Oko mene je bio krug prijatelja koji su radili u velikim korporacijama i nisu me razumjeli. Naišla sam na ovu Udrugu i pomislila – pronaći ću ljude koje ne poznajem i dobiti nove informacije od ljudi koji mi neće govoriti negativnosti. Ivana mi je velika podrška, preporodila sam se. Ide dobro – radim na tri strane.

Podrška sam njemačkim tvrtkama koje žele osnovati firmu ovdje pa im pomažem oko organizacije u tome mi jako pomaže poznavanje njemačkog jezika. Drugi dio je iskustvo od 35 godina u računovodstvu koje prenosim kroz savjetovanje.

Treći dio je vođenje računovodstva za tvrtke iz susjedstva. Svakome bih preporučila poduzetništvo. U korporaciji radiš puno i stalno isto, ovdje možda radim i više ali je drugačije i kvalitetnije a i mogu si organizirati posao. I radim s ljudima s kojim želim raditi, koji su pozitivni s kojima se razumijem i koji cijene ono što radim za njih. Super mi je ovdje.“ kaže Ivana.

Žaklina Medica, bavi se muškarcima. Vlasnica je kozmetičkog salona za muškarce Men’s choice. „Rijetki znaju, no moja poduzetnička priča kreće davne 1989. godine kad sam, nakon završetka studija strojarstva i brodogradnje, sa suprugom u Umagu osnovala – brodogradilište. 1996. godine na sajmu inovatora u Rijeci dobila sam zlatno jedro za prvi nepotopivi gliser tada u Hrvatskoj. Nakon što je moj suprug preminuo, ostala sam sama sa 25 zaposlenika i dvoje male djece. Završili smo poslove i rasprodala sam sve. 2006. preselila sam u Zagreb. Jedno dijete na fakultetu drugo je još trebalo podignuti.

Odrasla sam uz kozmetiku jer je moja mama imala parfumerije i kozmetički salon, pa mi to nije bilo strano. Upisala sam školu završila za kozmetologa i otvorila kozmetički salon. Najprije je to bio salon za žene a onda sam 2019. godine promijenila u salon za muškarce. Zašto samo za muškarce? Pa htjela sam se izdvojiti iz puno kozmetičkih salona za žene. Upalila mi se lampica. Imala sam dosta muškaraca koje su dolazili, shvatila sam da ima potencijala. Kroz sve to ukazala se prilika za članstvo u Udruzi. Drago mi je da sam članica i dio ove cijele priče.“ ispričala je Žaklina.

Za kraj, kao što je i obećano da će ovo biti druženje s posebnim gostima, predstavljen je sasvim poseban gost – uzgajivač egzotičnog voća – Ivan Šulog, vlasnik brenda Exotic king.

„Zašto baš to? Čitao sam na fakultetu novine i pročitao članak o egzotičnom voću koje se može uzgajati u Hrvatskoj. Pročitalo ga je sigurno mnogo ljudi ali nitko to nije shvatio ozbiljno i evo me sada. 26 godina kasnije imamo plastenike i izvoznici smo. Moja kćer je proglašena najboljom mladom poljoprivrednicom 2025. godine. Najveći smo uzgajivači indijanskih banana na svijetu. Po meni poduzetništvo nema veze jeste li muškarac ili žena – jeste vizionar ili niste, ljudi su vođe ili nisu. To ne određuje spol. Moja poduzetnička priča je bila prilično zahtjevna ali izvukli smo se.“ podijelio je Ivan, zahvaljujući kojem smo tijekom večere imali priliku isprobati razno egzotično voće kao i pića – šampanjac od indijskih banana, rakiju, koktel…

Ivana se nadovezala na Ivanovu priču – „Često, poduzetnice misle da je njima najgore, ali svi mi imamo poteškoće. Ali kad ih podijelite sa nekime, vidite da niste same i da ćete se izvući.“

Prije završetka, večer je nastavila biti puna iznenađenja. „S Ivanom nikad ne znate gdje ćete završiti, na kakvom zanimljivom mjestu ili situaciji“, rekla je Marija i nastavila „ali sigurni smo da ćemo stići daleko. Hvala Ivana za sve ove godine. Kao što je rečeno, ne treba nas biti puno više, može i manje, ali moramo biti produktivne snažne i jedna drugoj pomagati.“

Onda je Aleksandra zamolila Ivanu da sjedne i upitala je „a zašto ti ovo sve radiš?“ „Jednostavno imam potrebu pomagati. Imam ideje koje želim provesti a kada nemaš gdje i s kim – napravi svoje. Moja prva namjera je bila da pomognem ženama da budu bolje poduzetnice a to se pretvorilo… u razne događaje, projekte.. Meni je to gušt. I mislim da što smo starije ovakvo društvo nam je potrebnije. Ne želim biti usamljena bakica. Želim da se družimo.“, završila je Ivana službeni dio.

Iako je ovo događanje bilo puno iznenađenja – nije bilo straha i treme. Tako je to kad se nalazite u poznatom i podražavajućem okruženju. I upravo je to potvrda svega što Mreža žena pruža.

Foto: Dubravka Strejček Kovačević