114 godina od prvog obilježavanja Dana žena
TEKST: Ivana Radić
Prošlo je 114 godina od obilježavanja prvog Dana žena. Jesmo li ravnopravnije i imamo li bolji položaj u društvu?
Sudeći prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum) trebat će 132 godine da se postigne ravnopravnost spolova, odnosno rodna ravnopravnost neće biti postignuta više od jednog stoljeća. Možda će naše unuke to doživjeti, mi nećemo.
Kriza uzrokovana virusom COVID 19 dodatno je unazadila prava žena. Briga oko kućanstva i djece dodatno je zaokupila žene te su one u poslovnom svijetu, zbog manjka vremena i podrške, opet izvukle tanji kraj. Kako se krize pogoršavaju, rezultati pokazuju da ženska radna snaga trpi, a rizik od globalnog pada ravnopravnosti spolova dodatno se povećava.
Unatoč tome što je utvrđeno da je svjetski gospodarski rast izravno povezan sa sve većim postotkom obrazovanih žena i da je u više od 34 zemlje zabilježeno da je obrazovanje žena i djevojaka dovelo do 50% ekonomskog rasta, mi i dalje hodamo unatrag.
Tome ne pridonosi niti sve manji postotak žena kojima Dan žena ne znači ništa. Jesu li neinformirane ili im je trenutno dobro u vlastitoj koži? – Ne znamo.
O pravima ne razmišljamo dok ih nemamo ili ne izgubimo. Tako je i sa ženskim pravima. Toliko smo se navikle živjeti u kakvom takvom demokratskom društvu da ne razmišljamo niti o mogućnosti da izgubimo dosadašnja ženska prava, a to se događa. Poljska je npr. zabranila ženama pravo glasa oko pobačaja. Iako je to vrlo delikatno pitanje, u Hrvatskoj je i dalje na snazi zakon iz 70-ih godina prošlog stoljeća koji dopušta pobačaj ženama. Bili vjernici ili ne bili, pobačaj je vrlo intimna stvar svake žene, a zabranama se neće smanjiti njihov broj samo će se povećati postotak odlazaka u druge države i smrtnosti žena. Hoće li se hrvatski političari u budućnosti baviti ženskim reproduktivnim pravima, vidjet ćemo. Pitanje je hoće li žene poduzeti nešto ako do toga dođe?

Foto: Karolina Grabowska, Pexels.com
Što se tiče smanjenja razlike u plaćama muškaraca i žena, često se pitam jesmo li mi žene doprinijele tome da imamo manju plaću jer se ne znamo izboriti za sebe? Naime, na razgovorima za posao žene puno češće nego muškarci, traže manju plaću za posao koji trebaju obavljati.
Isto tako, žene se „ne smiju promovirati“ jednako kao muškarci jer odmah dobijemo pridjeve kao što su: „arogantna“, „umišljena“, „šefica“, „najpametnija“ i slično.
Kada bi se žene ujedinile oko ideje ravnopravnosti na svim razinama vjerujem da bismo imale bolje rezultate. Nažalost kao i svugdje kada je riječ o tome da se ujedinimo u mišljenjima – svaka od nas zna bolje od one druge.
No vratimo se Danu žena i zašto ga treba obilježavati?
Kao prvo, i dalje nismo ravnopravne u području jednakih plaća, odnosno manje smo plaćene nego muškarci. U mnogo država žene i dalje nemaju pravo glasa ili ga imaju, ali ga ne koriste. U Saudijskoj Arabiji žene nemaju pravo glasa i to je uređeno zakonom. U Pakistanu, Ugandi, Keniji, Egiptu, Nigeriji, Papua Novoj Gvineji žene imaju pravo glasa, ali ga ne koriste jer se njihovi glasovi ne broje ili doživljavaju nasilje kad se pojave na biralištu.
Jedan od stavova koji pokazuju što predsjednik Ugande misli o ženama je sljedeći:
“Ne znam točno kojoj stranci pripada moja žena. Zapravo joj je mjesto u kuhinji, dnevnoj sobi i ostalim sobama u mojoj kući.”, 2016. – predsjednik Muhammadu Buhari.
Možda mislite da je to predsjednik „neke tamo afričke države“, ali i u Hrvatskoj postoje ljudi s takvim stavovima. Kasno je kada teško stečena prava na kraju izgubite jer se niste aktivirali, jer ste mislili da će netko drugi odraditi vašu bitku. Poraz često dolazi jer ne osvještavamo bitne stvari i ne aktiviramo se oko onoga što se tiče nas samih.
Zato drage žene, slavite Dan žena jer je to dan svih žena na ovoj planeti. Daleko smo od ravnopravnosti i svijeta pravednosti i blagostanja, a u nadolazećim krizama tanji kraj uvijek izvuku ŽENE!

FOTO: peoplesworld.org
POVIJEST DANA ŽENA
Prvi dan žena obilježen je 28. veljače 1909. godine u SAD-u, deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Njime se ujedno obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada su poginule 123 žene i djevojčice.
Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Iako je demonstracije rastjerala policija, žene su nakon dva mjeseca osnovale sindikat. Protesti su se nastavili tijekom sljedećih godina na 8.ožujka, a najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. Sljedeće godine Međunarodni dan žena obilježilo je preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Nastao je kao inicijativa socijalističkih organizacija u razdoblju prije Prvog svjetskog rata u borbi za jednakost, pravo glasa kao i emancipaciji žena.