Prvi InspireHER – Galentine’s Party u 2025. godini održan je u srijedu, 12. veljače, u Lemon Marketu u Zagrebu. Svako InspireHER događanje je posebno, ali ovo je bilo drugačije. Poduzetnice pružaju poduzetnicama podršku – i na događanjima i u svakodnevnom životu. Ovaj su put, inspiraciju poduzetnicama pružili – poduzetnici.

Tekst napisala: Petra Gjurić

U panelu je sudjelovalo pet muškaraca. Svaki od njih je odličan u onome što radi i to radi s velikom strašću. I da, „ženski i muški svijet“ mogu surađivati, biti si podrška i itekako se međusobno – inspirirati.

Benjamin Cerovac, za sebe voli reći da nije običan poduzetnik nego – korporativni poduzetnik. Radio je u korporacijama ali se uvijek doživljavao poduzetnikom. Sad radi za sebe kao konzultant, ali kaže „bez obzira gdje i za koga radite – uvijek radite za sebe!“.

Na pitanje o radu sa ženama, odgovara da je imao iskustvo rada i kada je on bio nadređen i kada je bio podređen te zaključuje da je prvenstveno važno tko je kakav kao osoba. Ističe da svi imaju svoje specifične kvalitete, i da je svakako kvalitetno izmiješan tim mnogo kreativniji i postiže bolje rezultate.

Smatra da je društvo napredovalo po pitanju žena u poslovnom svijetu, no, kao otac dvije djevojčice, misli da itekako ima prostora za napredak društva u cjelini.

Sandro Kraljević je psiholog, koji se između ostalog bavi procjenom budućih zaposlenika, edukacijama i savjetovanjem po pitanju osobnog razvoja za potrebe privatnih osoba i tvrtki, kao i poslovima iz područja upravljanja ljudskim potencijalima. Slaže se sa uvriježenim stavom da muškarci imaju više samopouzdanja prilikom razgovora za posao i da lakše kažu što misle, dok se žene više preispituju i manje su sigurne u sebe. No, na pitanje tko je bolji lider – odgovara da statistike pokazuju kako nema statistički značajne razlike.


O svom putu u poduzetništvo rekao je da je to ostvarenje snova i planova – on je sebe vidio u svojoj ordinaciji, svojem uredu, i to je ostvario sa 27 godina. Sa 35 je već iskusan poduzetnik. Ipak, na početku je radio u timu s pet žena. Sjeća se tog vremena s mrvicu frustracije, jer se, kaže, tijekom pauza osjećao isključen kad su teme bile – vjenčanice. No, smatra da je njegova muška energija doprinijela tom timu, a s druge strane, zahvalan je što je imao priliku iskusiti koliko su žene dobar tim. Na pitanje što bi rekao sam sebi prije sedam godina spremno odgovara – nemoj toliko brinuti, bit će sve u redu i „ma boli te uho“.

Tko brže dolazi do rezultata u vježbanju, bilo je prvo pitanje za Ivan Oberana, fitnes trenera. Odgovor je bio – muškarci i to zbog testosterona, a ženama je teže jer imaju društveno iskrivljenu sliku kako bi trebale izgledati i koliko brzo trebaju doći do toga. No, ono što je ključno da se čovjek osjeća dobro jest promjena životnih navika koje se trebaju početi provoditi zbog dugoročne dobrobiti.

Cilj je graditi promjenu malo po malo. Kad počnu vježbati ljudi se ne osjećaju dobro, jer izlaze iz svoje zone komfora i to im je teško, no kad nakon nekoliko mjeseci vide što su uspjeli napraviti – oni se zaljube u proces. Jednostavno nema čarobne formule.

Ivana Radić, voditeljica panela, tada je postavila ključno pitanje – možemo li mi, poduzetnice, sa više od 40 godina izgledati kao da nam je 20 godina manje. Ivan je na, opće razočaranje, odgovorio – „ne. Ali, možete izgledati najbolje što možete upravo sada.“ Prvenstveno treba uvesti zdrave navike – ne na tri mjeseca nego dugoročno, jer je lakše održavati postignuto nego doći do te točke. Ključ je pravilna prehrana i trening opterećenja.
Ivan se fitnesom aktivno bavi već skoro 15 godina, a kao osobni trener ima preko desetljeća iskustva u radu s klijentima. Njegov je životni moto „Dobre stvari dolaze onima koji se znoje…”. U svojim je počecima vodio grupne treninge za žene. Danas se usmjerio na poduzetnike, a sa klijenticama radi kolegica. Ipak, kaže da nema razlike u radu sa ženama odnosno muškarcima.

Niko Spevec, popularno prozvan hrvatskim šaptačem psima (i to ne bez razloga) na događanje nije došao sam. S njim je bio njegov prijatelj – plišani pas Šiljo – s kojim je nerazdvojan od kad je Niko bio dječarac. Šiljo je zaslužan za to što je njegov vlasnik već od malih nogu znao da se želi baviti životinjama – psima i/ili konjima. Nije želio biti veterinar, pa je već sa 17 godina krenuo u trenerske vode.

Razvio je svoju metodu rada – način objašnjavanja i pokazivanja. Kaže, da više radi s vlasnicima nego da psima. Nakon godina iskustva, zaključuje da nije problem u psima, jer svaka vrsta ima svoju namjenu i svaki od njih ima svoje potrebe koje vlasnik treba zadovoljiti.

Prvenstveno u obitelj treba uzeti psa koji odgovara željama obitelji a onda se prilagoditi njegovim prirodnim potrebama – za kretanjem, hijerarhijom, čoporom, disciplinom, ponašanjem… Iz iskustva kaže da „pravilo“ koje kaže da vas pas sam izabere – ne stoji. K vama će, kaže, doći pas koji ima najviše energije i samopouzdanja i koji je vođa, a pitanje je želite li baš takvog psa.

 

Ivan Mokrović, za sebe voli reći da je socijalni redatelj. Htio je na studij režije no nagovorili su ga da prvo upiše „normalan“ studij. Tako je dobio iskustvo socijalnog rada kojeg uspješno povezuje s redateljskim poslom. Uz režiranje, surađuje s udrugom Suncokret gdje za djecu održava radionice o snimanju i izradi filmova te tako prenosi ljubav prema filmskoj industriji među generacije koje dolaze.
Hobi koji je postao posao je režiranje sinkronizacija i ono, što mu je najdraže – sinkroniziranje crtića!

Veseli ga što je u filmskoj industriji sve više žena – kako redateljica tako i snimateljica. Iako je snimateljstvo nekad bio isključivo muški posao zbog komplicirane i teške opreme, zahvaljujući modernoj tehnologiji sve je više snimateljica. Smatra da žene itekako doprinose i kazalištu i filmu zbog svoje jedinstvene kreativne energije.

Na što se poduzetnice trebaju fokusirati

Pred kraj, Ivana je zamolila Benjamina za savjet – na što da se poduzetnice fokusiraju.

Teško je to reći jer je za svakoga različito, kaže, no ono što mogu, mogu reći što je meni bilo i što mi je važno. Raditi stvari za sebe – ono što tebe veseli i čini zadovoljnim, gdje možeš stvarati i izraziti se. Ukoliko ne radiš ono što te ispunjava, nastat će velika rupa. Treba se ostvariti u radu u onome u što vjeruješ, što te motivira i čini ponosnim. Ako ti je stalo, to te tjera naprijed. No, treba birati bitke a ne se u sve davati 100 posto. Često možeš utjecati na ishod ali ako ne ide onda ne ide. Lupanje glavom o zid može biti opasno. Važno je stati i razmisliti gdje jesi i gdje ideš. Ponekad se dogodi da za ono što ti je jako važno, za neko vrijeme shvatiš da i nije bilo tako važno. To su neki obrasci iz djetinjstva. Važno je biti realan i shvatiti da ne možemo očekivati da ćemo ih promijeniti preko noći. Ali ono što možemo je osvijestiti ih i mijenjati korak po korak. Ono što smatra ključnim je – učenje. Što si stariji možeš birati što želiš učiti. Treba biti otvoren i učiti što više jer kroz učenje možeš spoznati mnogo, i to je ono što ispunjava.

Kako reći NE?

Kako reći „ne“ bilo je posljednje pitanje Sandru. Ivana je istaknula da žene vole udovoljiti sebi i drugima, ali u poduzetništvu treba reći „ne“.

Sandro se složio i rekao da se često ljudi promijene tek kad dođu do nekog dovoljno negativnog iskustva. Dakle, nastavljanje s (lošim) navikama ide dok se ne naleti na veliki problem. Ispravno je staviti sebe na prvo mjesto i to nije sebično – treba sačuvati svoje mentalno zdravlje. Nemojmo se dovesti do negativnog trenutka nego barem pet minuta prije recimo „ne“. U današnjem svijetu gdje je osobni brending jako važan, a perfekcionizam može odvesti u krivom smjeru – važno je reći „boli vas uho“ – reći „ne“ i sačuvati svoj zdrav razum.

Nakon panela, članica Mreže, poduzetnica Marija Zdilar, predstavila je svoj brend Glam Bread by Barelli. Ispričala nam je kako zahvaljujućim nekim „šarmantnim rolama u njenom životu“ iskoristila svoju dječju ljubav prema estetici i protkala je kroz hranu. Stvorila je kombinaciju kuglofa, kruha i panatonea. Prioritet je bilo da proizvod bude zdrav, a onda i lijep i kvalitetan.


Kako bi ispravila izreku „kruh deblja“, dala je kruhu dodatnu nutritivnu vrijednost i to kroz sjemenke, maslinovo ulje, suho voće, arancine, bademe, suhe smokve i dr.

Iz prve smo ruke vidjeli kako Marijin kruh nije samo proizvod – to je dio njezine priče, naslijeđa i ljubavi prema tradiciji. Njegova raskoš, miris i okus unose toplinu u svaki prostor, u svaki dom, podsjećajući nas na ono najvažnije – zajedništvo i dijeljenje. Svaki od devet kruhova koje trenutno ima u ponudi dolazi sa svojom inspirativnom porukom. Onaj tko dobije poruku „baš za njega“ dobije dodatni vjetar u leđa, kaže. Pozvala je poduzetnike i poduzetnice da žive svoju autentičnost i izrazila svoju zahvalnost što su oko nje ljudi od kojih može učiti.

Događanje su za Mreža žena organizirale poduzetnice/urednice portala Ženial Ivana Fakin i Ivana Radić.

U galeriji ispod pogledajte mali djelić atmosfere s događanja.

Idući Inspire HER event očekuje nas u lipnju.